Pokoravanje Voljenom

Pokoravanje Voljenom

Izvršavanje vjerske obaveze posta, davanje zekata i drugih ibadeta, kao što je to namaz, jačaju vjeru i snaže čovjekovu ljubav prema Bogu, zato što se ibadet izvršava s jasnim ciljem pokoravanja Božijim naredbama. Pokoravanje naredbi Voljenog čovjeka približava Njemu i povećava stepene njegove ljubavi.

Sveta vjera islam na putu razvoja vjerskih osjećanja adolescenata i sputavanja njihovih poriva i žudnji duše, u skladu sa svojim sistemskim uputama ide korak po korak naprijed i gradi ih kao ljude snažne volje i vjere.

Islam u više razina spostavlja temelje vjere

1. U prvoj prirodnoj prilici, odnosno u vrijeme snažnog buđenja vjerskih osjećanja, kada adolescenti postaju željni vjerskih sadržaja, islam ih poziva Gospodaru Svijeta i jednostavnom razumskom logikom, koja je na nivou njihova poimanja, donosi im dokaze o postojanju Boga te uspostavlja temelje njihove vjere.
2. Predstavlja Boga svojstvima koja potiču ljubav, svemilost i milostivost. Na taj se način osjećaji adolescenata usredotočuju na Boga i u njima se usađuje ljubav prema Njemu. Ljubav prema Bogu je najbolji odgovor na vjerska osjećanja adolescenata i najbolji način zadovoljenja njihove težnje prema vjeri.
3. Koristi ljubav prema Bogu, koja je primarni vjerski osjećaj, da adolescente upućuje na put slijeđenja i pokoravanja Poslaniku islama, s.a.v.a., i gradi u njima osjećaj ljubavi i privrženosti izvršavanju vjerskih dužnosti i obaveza.

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!”, a Allah prašta i samilostan je.[1]

Kada adolescent osjeća da će zbog njegova slijeđenja Božijeg poslanika, a.s., biti obasut Božijom ljubavlju i Njegovom pažnjom i da će ga Gospodar zavoljeti, njegova vjerska osjećanja će ojačati, a ljubav prema Bogu se povećati.

4. Nada u milost adolescenta obavezuje na izvršavanje obaveznih i pohvalnih dužnosti i na taj način između njega i Voljenog Boga uspostavlja neposrednu vezu. Dnevne namaze koje je postepeno naučio i vježbao od sedme godine sada mora redovno izvršavati, po nekoliko puta na dan razgovarati s Bogom i svojim jednostavnim jezikom od Njega tražiti pomoć i podršku, posredstvom dova i šapćućih razgovora s Bogom u osami zalijevati mladicu ljubavi prema Bogu, koja je iznikla duboko u njemu i svakoga dana više nego prethodnog voljeti Boga, Sveprisutnoga, Onoga koji sve nadzire, te gajiti nadu u Njegovu milost i strahovati od Njegove srdžbe.

Adolescentu koji se od dvanaeste godine odgaja u skladu s učenjima islama i koji se ispravno razvija i raste u okrilju vjere u Boga i molitve, vjerska osjećanja će biti dobro razvijena, tako da će u šesnaestoj godini života izrasti u čovjeka s uvjerenjem i vjerom. Njegovi razvijeni i snažni vjerski osjećaji bit će u stanju oduprijeti se nagonima i putenim strastima i spriječiti njihovo divljanje i pobunu.

Adolescent čija vjerska osjećanja nisu podržana i razvijana, a katkada su i sputavana, čija žudnja za duhovnošću nije zadovoljena i čiju unutrašnjost nije obasjala svjetlost vjere, u šesnaestoj godini života bit će potpuno potčinjen svojim putenim nagonima. Njegova nerazvijena vjerska osjećanja neće biti sposobna oduprijeti se žudnjama duše i neće ga moći zaštititi tokom vatrenih i opasnih godina mladosti od stranputice i grijeha.

Maurice Dabesse govoreći o ovoj skupini adolescenata kaže:

“Kada se tek otkrivene vrijednosti u smislu kreiranja ponašanja mladih ljudi sučele jedna s drugom, vjera adolescenta tada prolazi kroz krizni period. Ovo stanje se posebno događa kada božanske vrijednosti dođu u sukob s drugim vrijednostima koje podilaze osjećajaju samopoštovanja mladih i udovoljavaju njihovom samoljublju, ili kada strasne želje ustanu protiv vjerskih moralnih zakona. U takvoj situaciji vjera će biti uništena u snažnoj poplavi razuzdanih apetita (nagona i požuda).”[2]

Iskonska spoznaja, moralna savjest i vjerska osjećanja tri su iskonske težnje koje su zajedno s ostalim iskonskim težnjama utkane u prirodu mladog čovjeka. Ukoliko želimo ispravno odgajati adolescente, moramo ih promatrati upravo onakvim kakvi su i stvoreni. Potrebno je obratiti pažnju na sve strane i vidove njihove ličnosti – materijalne, duhovne, tjelesne i psihičke – te nepristrasnim pristupom iskoristiti njihova prirodna bogatstva i iskonske težnje pa graditi njihov odgoj upravo na temeljima tih želja.

[1] Ali ‘Imrân, 31.

[2] Če midānīm? Bolūg, str. 119.