Kritika neprijatnih okolnosti Imama Husejna
Zašto je Imam, mir s njime, tako pogrdno govorio o ovom svijetu u to vrijeme i o životu u tim okolnostima? Zašto se toliko žalo i bio sjetan? On sam u sljedećoj rečenici otkriva tajnu. Ustvari, on ne govori o skupoći života i suši. Čak ne spominje ni nesigurnost i nedostatak spokoja. Ono što je učinilo Imamu Husejnu život neprijatnim i nepodnošljivim nije ono što većinom čini život ljudima neprijatnim i nedopadljivim. Dobro obratite pažnju. Na ovo mjesto došla je neprijateljska izvidnica i Imam Husejn, mir s njime, nalazi se u opasnosti opsade iračke vojske. Htjeli to ili ne, ljudi o ovoj novonastaloj okolonosti razmišljaju na sljedeći način: „Dao Bog pa da Imam Husejn, mir s njime, nije uradio to što je uradio i da nije kročio na ovaj put.“
Možda oni koji plitko gledaju na stvari misle da i sam Imam Husejn tako razmišlja i kaje se zbog onog što je uradio i što se desilo. Ovdje je bilo potrebno da Imam nakratko ukloni zastor s motiva njegova ustanka i da jasnijim i direktnijim izrazima kaže šta je njemu život učinilo neprijatnim, teškim i nedopadljivim. Upravo zato u ovom kratkom govoru, nakon što je rekao već istaknuto,Imam Husejn kaže:
“Zar ne vidite da se ne djeluje u skladu s istinom i da se ne odvraća od neistine.”[1]
Znači da je stanje među muslimanima postalo takvo da se ne djeluje u skladu s istinom i da se ne napušta neispravno. Sada kada je stanje islamskog ummeta došlo u takvu situaciju da za jednu ličnost koja je spremna, dostojna i požrtvovana kao što sam ja, sin Božijeg poslanika, koji je sačuvan za ovakav dan, potrebno je i obavezno da se ustane i pobuni. Zar ne vidite, ili drugim riječima, zašto me pitate zašto se ne pokoravaš i zašto ne daješ prisegu? Zašto ovu postojeću islamsku vlast zvanično ne priznaješ? Zašto Ebu Sufjanova sina ne priznaješ kao lidera, predvodnika i vođu muslimanskog naroda?
Zar ne znate da nema mjesta takvom pitanju? Zar ne vidite u kakvom su stanju muslimani? Zar ne vidite da ljudi ne rade u skladu s istinom? Očito je da Imam nije ustao zato što ljudi, nparimjer, lažu ili što na svojim intimnim sijelima ogovaraju ili što neki spavaju za vrijeme sabah -namaza pa ga naklanjavaju. Ne radi se o tome.
Ovakvi grijesi uvijek su manje više bili među ljudima. Kao da Imam Husejn želi reći:
Zar ne vidite da se točak imameta, predvodništva i vodstva muslimana ne okreće na osovini hilafeta, namjesništva i slijeđenja Božijeg poslanika? On je skrenuo od svog prirodnog pravca i toka koji se trebao temeljiti na podržavanju istine i pravde! Štaviše, hilafet se okreće na osovini nepravde i držanja slobodnih nepravednika, čak i njihovim podsticanjem i hrabrenjem. Potom je rekao:
“Zaista se vjernik raduje neizbježnom susretu s Allahom, dž.š. Pa ja zaista ne vidim smrt osim kao sreću, i ne vidim život s nepravednicima osim kao jad i muku.”[2]
U govoru koji je Imam Husejn održao u Mesdžidul-haramu bilo je riječi o smrti i šehadetu. Govorilo se o riskiranju života i požrtvovanosti. I ovdje govori o šehadetu i ravnodušnosti prema životu. Reko je da život s tlačiteljima nema nikava drugog ploda osim zamora, uznemiravanja i tuge. Ono što je Imam Husejn ovdje rekao detaljnije je opisao i bolje je objasnio stanje muslimana toga vremena kada se susreo s Hurrom ibn Jezidom Rijahijem, koji je došao iz Kufe s hiljadu konjanika da uhapsi Imama.
[1]Tuhaful-ukul,345.
[2]Kašful-gimme, sv. 2, str. 32.
