Neuvažavanje i kritikovanje mladih
Ne samo da su roditelji dužni pridržavati se u svojim odgojnim poukama činjenica navedenih u vezi s uvažavanjem i poštivanjem adolescenata, nego čak moraju i u slučaju pogreške i prestupa imati u vidu njihovu ličnost i svoje kritike i pouke iznijeti na način da mlade ne uvrijede, ne ponize i ne odvedu na put neposluha i protesta.
Ali, a.s., je rekao: “Ukazati išaretom razumnom čovjeku na grešku djelotvornije je od otvorenog prijekora.”
Ukoliko se aluzijom i na krajnje učtiv i blag način ukaže na pogrešku i prestup adolescenta, velika je vjerovatnoća da će takav savjet biti djelotvoran, ili će barem u cilju očuvanja vlastite ličnosti on odustati od činjenja tih prestupa i popraviti se. Suprotno tome, ukoliko primjedbe i napomene oca i majke budu praćene ukorom i poniženjem, ne samo da neće imati utjecaja na njih, nego je moguće da u određenim slučajevima to proizvede potpuno suprotan efekat i da se adolescenti u cilju dokazivanja svoje ličnosti suprostave očevim i majčinim riječima i ustraju u svom nedoličnom postupanju.
Nažalost, neki roditelji zbog nepoznavanja metoda odgoja ponavljaju svoje prijekore, te s namjerom da ih poprave, adolescenate neprestano kritikuju i ponižavaju, ne znajući da opetovana kritika i ukor djeluju kontraproduktivno i adolescente čini još smionijim i bestidnijim u činjenju loših i nedoličnih djela.
Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Pretjerivanje u ukoru rasplamsava plamen svojeglavosti.”
Ali, a.s., je također rekao: “Izbjegavaj ponavljanje prigovora jer će to učiniti griješnika smionijim i drskijim, a prigovor prezrenim i uzaludnim.”
“Roditelji i staratelji trebaju izbjegavati svaki oblik grubog ukora i savjetovanja djece koja su nešto skrivila i pogriješila. Ukoliko nešto nisu u stanju pravilno uraditi, ne treba ih zbog toga izvrgavati podsmijehu, nego im treba pomoći da to drugi put bolje urade.
Bez sumnje, ukoliko prisutni svjedoci pogreške budu odrasle osobe, koje su njegovi dobronamjerni prijatelji, pa se suzdrže od podsmjeha i radovanja tuđoj nesreći i oproste mu pogrešku, takav njihov postupak će uveliko umanjiti patnju zbog srama. U suprotnom, ukoliko budu nastavljali i ustrajavali na podsmijehu i ukoru, moguće je da osoba koja je počinila pogrešku bude još odlučnija i tvrdoglavija u činjenju pokuđenih djela te umjesto kajanja započne s odbranom i pravdavanjem svojih greški.”
Uvažavanje i poštivanje ličnosti adolescenata jedna je od najboljih metoda njihovog ispravnog odgoja. Očevi i majke koji na ispravan način ispune ovu islamsku dužnost, koji budu u potrebnoj mjeri uvažavali svoju mladu djecu i koji ih tim metodama odgoje u dobronamjerne i savjesne ličnosti zaslužuju poseban obzir i pohvalu od strane Božijeg poslanika, s.a.v.a.
Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Milost Božija neka je s roditeljima koji pomognu svom djetetu u činjenju dobra.”
Neuvažavanje ličnosti adolescenata jedan je od činilaca koji uzrokuju nepristojnost i zastranjenje mladih. Očevi i majke koji iz osionosti i samoljublja vrijeđaju i ponižavaju svoju mladu djecu i na taj način stvaraju preduvjet za pojavljivanje bijesa i revolta u njima odvode ih ravno na put grijeha i nemorala i kod Boga su saučesnici u zlodjelima i prijestupima koje počine njihova djeca.
Adolescenti s obzirom na razlike njihovih psihičkih stanja i razlike u odgoju tokom djetinjstva različito reaguju na uvrede i ponižavanja svojih roditelja. Neke to samo duboko potrese i povrijedi. Drugi, opet, svoje negodovanje izražavaju izgovaranjem nepristojnih riječi. Neki se naljute na oca i majku i napuste dom i porodicu. Neki poremete unutrašnji mir i sklad u porodici, a nerijetko posežu i za ekstremnijim vidovima uništavanja i stvaranja nereda.
Velika opasnost nastupa onda kada roditelji iz neznanja i sujete, suprotno islamskim i moralnim normama, počnu psovati i vrijeđati svoju djecu, kada se u prisustvu drugih ljudi okome na njih nizom najgnusnijih psovki, najvećih uvreda i ponižavanja, slamajući u potpunosti njihovu ličnost. U takvim trenucima adolescenta obuzima snažan talas bijesa i ljutnje koja ga vodi u razmišljanje o osveti, pa je u stanju počiniti pogibeljna djela s nenadoknadivim posljedicama.
Časni Poslanik islama izražavao je žestoke kritike i sumnje u pogledu ovakvih roditelja, koji svojim strogim i šerijatski nedozvoljenim ponašanjem svoju djecu tjeraju na pobunu i lično ih odvode na put grijeha i kriminala.