Kurejšijski klanovi protiv Poslanika, s.a.v.a.
Kurejšijski klanovi protiv Poslanika, s.a.v.a.
Suprotstavljanje kurejšijskih klanova Poslaniku, s.a.v.a., njegovoj vjeri, porodici i sljedbenicima očitovalo se u raznim oblicima ili stepenima, počevši od ismijavanja i ruganja, utjerivanja u laž, preko pokušaja primamljivanja, potom uznemiravanja i kaljanja njegove ličnosti, izmišljanja potvora na njega i širenja laži među Arapima, prijetnji ubistvom, nametanjem bojkota protiv Beni Hašima koji su ga podržavali, kritikovanja časnog Kur'ana, nazivajući ga izmišljotinom drevnih naroda, da su ga tome naučili neki stranci, kaljanjem sadržaja islamskog poziva i izazivanja sumnje u vezi njih, pokušaj njegovog ubistva da ga spriječe od hidžre, određivanje nagrade za svakog ko ga uhvati živa ili mrtva, vršenje pritiska na njegove sljedbenike, sprječavanje sljedbenika od hidžre, pokušaji vraćanja onih koji su se uspjeli iseliti kako bi ih odvratili od vjere i stavljanje pod najteže torture onih koji nisu imali plemensku zaštitu, do te mjere da su neki od njih gubili živote pod mukama.
Napokon kurejšijski klanovi su mobilisali vojske i ratovali prtiv Poslanika, s.a.v.a. i njegove vjere na Bedru, Uhudu, Hendeku… i kada su ovi klanovi doživjeli poraz i bili primorani da preko volje uđu u islam, uvukli su se u redove muslimana i postali su centar utjecaja u muslimanskom društvu i nakon preseljenja Božijeg Poslanika, s.a.v.a., preuzeli su vlast tvrdnjom da je Muhammed čovjek iz Kurejša i da su kurejšijski klanovi preči njemu, jer je on od njih.
Namjera je ukratko predstaviti razne oblike kurejšijskih zavjera protiv Poslanika, s.a.v.a., njegove porodice i sljedbenika pod odvojenim naslovima.
Ismijavanje i ruganje
U periodu tajnog islamskog pozivanja i prije nego li je Poslaniku, s.a.v.a., bilo naređeno da javno proglasi svoj poziv, u mekkanskim krugovima su se širile glasine o vjerovjesništvu, poslanici i knjizi, pa kad bi Poslanik, s.a.v.a., prolazio pored kurejšijskih skupova, govorili bi:
Dječak Abdulmuttaliba govori iz neba.[1] Čim je Poslanik, s.a.v.a., stupio u javno pozivanje, oni su ga počeli ismijavati i otvoreno mu se rugati.
Svevišnji Allah je zabilježio ovaj oblik suprotstavljanja kurejšijskih klanova Poslaniku, s.a.v.a.:
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: “Je li to onaj koji vaše bogove huli?” A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.[2]
Također:
Kad te vide, rugaju ti se: “Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?[3]
Kurejšijski klanovi su odlučili da formiraju ekipu čija će dužnost biti ruganje Poslanika, s.a.v.a., i za to su odredili:
(1) Velid ibn Mugajreta, oca Halida ibn Velida,
(2) Ukbu ibn Ebu Mu’ita,
(3) Hakema ibn Asa ibn Umejje, koji je bio djed emevijskih halifa, Mervanov otac, osnivač emevijske kraljevine i omiljeni amidža trećeg halife Osmana ibn Affana,
(4) Ebu Džehla …[4]
I časni Kur’an ukazujući na ovu ekipu, kaže:
Mi ćemo te od ljudi rugalica osloboditi.[5]
I ono što potvrđuje ovu činjenicu jeste:
I prije tebe se poslanicima rugalo, …[6], i ajet: Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.[7]
Ukratko, kurejšijski klanovi su se rugali Poslaniku, s.a.v.a., ismijavali ga i smatrali su da on nije dostojan za poslanstvo, jer nije velikan u skladu sa njihovim pokvarenim mjerilima i može se vidjeti kako časni ajet predstavlja osnove stavova kurejšijskih klanova:
I još kažu: “Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!”[8]
