Obaveza mladih

Roditelji moraju prihvatiti činjenicu da su adolescenti okončali svoje djetinjstvo i pridružili se odraslima. Trebaju uvažavati ličnost adolescenata i neprestano imati na umu njihov društveni značaj i ulogu. Potrebno je da pri odgoju djece paze na vlastite moralne obaveze, način sprovođenja odgoja i osjećanja i mladih. Svoje preporuke i upute trebaju izraziti u obliku savjeta ili kroz savjetovanje i razgovor s njima te izbjegavati autoritativno ponašanje koje može slomiti ličnost mladih.

Mladi trebaju obratiti pažnju na značaj dva temeljna pitanja koja, pored toga što određuju obaveze očeva i majki u pogledu uvažavanja ličnosti njihove mlade djece, pojašnjavaju i obaveze koje djeca imaju prema očevima i majkama.

1. Mladići koji su uvjereni u islam i slijede časnog Poslanika, s.a.v.a., moraju stalno imati na umu činjenicu da roditelji imaju ogromno pravo nad svojom djecom. Časni Kur'an i islamske predaje pravo roditelja nad djecom smatraju značajnijim i većim od svih moralnih i društvenih prava muslimana.

U situacijama kada očevi i majke iz neznanja, pod utjecajem vlastite svojeglavosti ili površnosti ne uvažavaju ličnost svoje mlade djece ili im čine nepravdu, djeca su dužna i pored takvog ponašanja roditelja biti strpljiva i pokorna. Trebaju se suzdržavati od odmazde i osvete i neprimjerenih reakcija.

Mladi u svakom slučaju imaju obavezu da prema očevima i majkama budu učtivi i ljubazni. Trebaju se sjetiti dana kada su bili slabašni i nejaki i cijeniti teški teret i trud koji su roditelji podnijeli tokom tog razdoblja.

Imam Sadik, a.s., je rekao : “Onome ko svoje roditelje, koji su prema njemu nasilni i nepravedni, pogleda sa zlobom i mržnjom, Allah neće primiti namaz.”[1]

Iz ove predaje jasno je uočljivo da, ukoliko se otac ili majka nepravedno i nasilnički odnose prema svome djetetu, dijete je uprkos tome dužno strpljivo podnosti i prešutjeti njihovo ponašanje. Na njih ne treba gledati s mržnjom, ne uzvraćati im na njihovo nasilje i nepravdu, pa čak ni koliko jednim oštrim, prijekim pogledom.

“Neprestano imajte na umu da su vaši roditelji ljudi. Prema tome, oni posjeduju neke plemenite osobine, ali i vlastite slabosti. Ukoliko se dogodi da se njihove slabosti očituju u njihovom načinu ophođenja i ponašanja prema vama, bolje bi bilo da nepristrasnim pristupom ovom pitanju shvatite ovaj njihov nedostatak kao nešto prirodno, a također, i da imate na umu njihove pozitivne i istaknute osobine, čistu roditeljsku ljubav koju gaje prema vama, njihovu pažnju i brižnost koju iskazuju te da im na tome budete zahvalni.”[2]

2. Iako su, u skladu s vjerskim i znanstvenim učenjima, očevi i majke dužni uvažavati ličnost adolescenata i s njima se savjetovati i dogovarati kao s najiskrenijim prijateljem, ta činjenica mlade nikako ne bi smjela zavarati da umisle da, sada kada su postali punoljetni, mogu samostalno prosuđivati o tome šta je dobro, a šta štetno po njih, te da više nemaju potrebu za savjetima i uputama roditelja.

Istina je da čovjek u svim životnim dobima treba uputu i savjet. I stariji očevi i majke, čiji je razum dostigao svoju puninu i koji su tokom svoga života stekli brojna iskustva, svakoga trena su izloženi zastranjenju i skretanju s pravog puta te su im zbog toga neprestano potrebni savjeti i upute. A šta bi smo tek rekli za adolescente čije poimanje je još uvijek nezrelo i puno nedostataka i čiji razum još uvijek nije postigao svoju krajnju zrelost i puninu?

Muhammed ibn Muslim Zuhri je bio razuman i obrazovan čovjek koga je sklonost prema imetku i položaju zavarala i odvela s Pravog puta. Pod starost je zapao u nedaće i teškoće koje su mu zagorčale život. Hazreti Ali ibn Husejn, a.s., napisao mu je pismo u kojem mu je uputio nekoliko savjeta i uputa. Između ostalog, napisao je i jednu kratku rečenicu u kojoj je ukazao na nedostatke i nezrelost razuma mladih ljudi i većinu opasnosti koje vrebaju na mlade na njihovom životnom putu.

“Kada je Dunjaluk nekog poput tebe bacio u niskost i propast uprkos brojnosti tvojih godina, upućenosti tvoje u nauku i bliskosti smrti tvoje, pa kako da se čuva onaj tek stasali mladić što je neupućen u nauku, čija misao je slaba, a razum nedozreo?”[3]

Adolescenti, ukoliko žele sreću i spas, moraju dobro promisliti o svojim odlukama i savjetovati se s razumnim i učenim ljudima. Trebaju slušati odmjeren govor svojih očeva i majki i slijediti njihove svrsishodne i korisne savjete i upute.

Ali, a.s., je rekao: “Ko prihvati savjet, bit će zaštićen od bruke i sramote.”[4]

Potrebno je da mladi, koji su zbog svoje tvrdoglavosti i svojeglavosti istupili s puta čednosti, čistote i vrlina, što prije iskoriste priliku koja im je na raspolaganju i pokoravajući se dobronamjernim savjetima i uputama svojih očeva i majki poprave svoje stanje. Oni trebaju biti sigurni da će se, ukoliko nastave sa svojim nedoličnim metodama i budu istrajavali u činjenju loših i nepristojnih djela, zasigurno suočiti sa žestokom društvenom kaznom. Na kraju će ih, ukoliko već ne bude kasno, život natjerati da se poprave.

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Koga blagost i ljubaznost ne popravi, popravit će ga kazna i odmazda.”[5]

Ali, a.s., je također rekao: “Onoga koga ne popravi velikodušnost i darežljivost, popravit će uvrede (koje će doživjeti u društvu).”[6]

[1] Kāfī, tom 23, str. 349.

[2] Rošd va zendegī, str. 163.

[3] Tuhafu-l-‘uqūl, str. 277.

[4] Gureru-l-hikem, str. 650.

[5] Gureru-l-hikem, str. 640.

[6] Gureru-l-hikem, str. 710.