Obraćanje pažnje na događaje iz vlastitog života

Put stjecanja iskustva, razvoja razuma i razumijevanja mladih nije ograničen isključivo na proučavanje historije drugih, nego su i izučavanje i pomno promatranje događaja i prilika u vlastitom životu također izvori pouke i stjecanja iskustva. Drugim riječima, kao što razumni i pronicljivi mladi ljudi izvlače pouke i primjere iz života drugih ljudi obogaćujući i snažeći tako svoj razum i spoznaju, te kroz prizmu tog iskustva razumijevaju dobro i loše u životu, isto tako je potrebno koristiti vlastito iskustvo i događaje iz svog života, te razmatranjem svakodnevnih događanja izvući pouku, steći iskustvo i na taj način pripremiti uslove za procvat i razvoj vlastitog razuma.

Prenosi se da je imam Ali, a.s., rekao: “Pametan je onaj čovjek koji izvuče pouku iz vlastitih životnih iskustava.”[1]Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Razuman čovjek izvlači pouku iz svoje prošlosti i to stečeno iskustvo postavlja kao potporu i podršku svom životu.”[2]

Iskustvo je jedan od velikih činilaca koji utiču na razvoj razuma i inteligencije. Ono je u životima ljudi jasan put koji ih vodi istini. Mišljenje osoba s iskustvom o nekoj određenoj temi mnogostruko je značajnije i vrjednije od mišljenja neiskusnih i nezrelih osoba.

Prenosi se da je jedne prilike bizantijska vojska napala pogranične gradove islamskog halifata i nanijela štetu imetku i životima muslimanima. Jedan od muslimana, koji je bio svjedok neprijateljskih napada i udara, hitro se uputio u prijestonicu islamskog halifata i došao do dvora halife Mu'tesima. Nakon što je dobio dozvolu za ulazak kod halife, obratio mu se vidno uznemiren, rekavši: “Bio sam u tvrđavi Amurijje i vidio sam jednog bizantijskog vojnika koji je zarobio ženu muslimanku kako je šamara. U tom trenutku muslimanka je glasno povikala: ‘O Mu'tesime!’ dozivajući u pomoć halifu muslimana. Bizantijski vojnik s podsmijehom je rekao: ‘Da! Da! Sada će Mu'tesim uzjahati na šarenog konja i pohitati tebi u pomoć!’ – i ponovno je ošamario.

Čuvši za ovaj događaj Mu'tesim se razbjesni i upita čovjeka: “U kojem pravcu se nalazi Amurijja?”

Čovjek pokaza rukom u pravcu Amurijje, a Mu'tesim okrenu svoje lice u tom pravcu i glasno uzviknu: “Odazivam ti se, ženo, kojoj su nepravda i zulum učinjeni. Tako mi Boga, Mu'tesim će odgovoriti na tvoj poziv i pohitati ti u pomoć.”

Halifa je odmah naredio da se izvrše pripreme za vojni pokret. Sakupio je veliku vojsku i uputio se u pravcu Amurijje. To je bila velika vojska dobro opremljena oružjem, konjicom i svim ostalim tehničkim i logističkim sredstvima i potrebama. U planiranom danu Mu'tesim u pratnji vojske i zapovjednika krenu. Nakon određenog vremena, vojska stiže do tvrđave Amurijje.

To je bila veoma jaka utvrda. Mu'tesimova vojska je opsjedala i napadala na tvrđavu, ali njihov trud nije urodio plodom. Nisu koristila ni sva savjetovanja i planiranja visokih vojnih zapovjednika Mu'tesimove vojske. Vojska je postepeno počela gubiti moral. Na licima vojnika počeli su se uviđati znakovi zamora, beznadežnosti i poraza. Istovremeno, astrolozi koji su bili u pratnji Mu'tesima, nakon astroloških proračuna dođoše do zaključka da će tvrđava Amurijja biti osvojena onda kada dozriju smokve i grožđe, te da vojnici moraju sačekati nekoliko mjeseci, da dođe ljeto. Čuvši to Mu'tesim se strašno uznemiri i zabrinu. Bojao se da će mu ovaj poraz na bojnom polju uništiti ugled i moć.

Jedne noći halifa Mu'tesim sav uznemiren i usplahiren izađe prerušen iz svoga šatora i ode među vojnike da se lično uvjeri u moral svoje vojske i način njihova razmišljanja. Nekoliko njegovih pratilaca, u cilju zaštite također prerušeni u običnu odjeću, išlo je iza njega. Tokom obilaska prošli su i pored tehničkog odjela vojske. Halifa je ugledao jednog kovača koji je i u to kasno noćno doba radio i kovao potkovice za konje. Pored njega je bio i jedan mladi šegrt ćelave glave i ružna lica. Začudi se kada ču da mladi šegrt svaki puta kada čekićem udari po usijanom gvožđu promrmlja: “Ovaj čekić udri u glavu Mu'tesima” ponavljajući tako ovu rečenicu više puta. Kovač se čuvši ove šegrtove riječi naljuti i reče: “Mladiću, ti ćeš nam tim riječima stvoriti nevolje. Šta ti imaš s Mu'tesimom? Zašto to govoriš?”

Mladi šegrt odgovori: “Mu'tesim je nesposoban čovjek. Ima ovoliku vojsku i moć u svojim rukama, ali ne može osvojiti tvrđavu Amurijje. Kada bi mi povjerio zapovjedništvo nad vojskom, sutra prije zalaska sunca bili bi u tvrđavi.”

Slušajući ove riječi mladog kovačevog šegrta Mu'tesim se začudi i vrati u svoj šator. Naredi nekolicini svojih pratilaca da cijelu noć paze na njega i da ga sutra ujutro dovedu u njegov šator. Sutradan ujutro dovedoše mladog šegrta kod halife Mu'tesima. Halifa ga upita: “Kakve su ono riječi koje sam čuo da izgovaraš o meni?”

Šegrt odgovori: “Sve što su ti prenijeli je istina, ali to vrijedi onda kada sam bio izvan halifina šatora, a sada kada sam se našao u društvu halife, donosim radosnu vijest da će uz Božiju pomoć i blagoslov, muslimani osvojiti tvrđavu Amurijje.”

Mu'tesim zapovjedištvo nad vojskom dodijeli mladom šegrtu i pokloni mu svečanu odoru, a potom mu reče: “Započni s ratom!”

Kovačev šegrt se pripremi za posao. Najprije pozva sve strijelce i odabra jednu skupinu koja je bila najvještija u tehnici gađanja lukom i strijelom. Sve odabrane strijelce postroji iza jednog od zidova tvrđave. Zid tvrđave s te strane bio je sagrađen na poseban način i razlikovao se od ostalih zidova. Sredina zida u visini od tri pedlja bila je izgrađena od greda tikova drveta. Te grede su bile crne, u obliku linija i jasno uočljive po cijeloj dužini zida. Jedna od osobina tikova drveta je da se veoma lahko pali i brzo gori u vatri.

Mladi kovačev šegrt naredi da se sve kovačke sprave za zagrijavanje gvožđa prenesu u blizinu tog zida, te da se vršice strijela zagriju u vatri do usijanja. Naredio je strijelcima da usijanim strijelama gađaju cijelu površinu koju zahvataju grede tikova drveta, naglasivši da će kazna za promašaj biti smrt.

Strijelci su se u skladu s naredbom zapovjednika postrojili i započeli odapinjati strijele usijanih vrhova. Usijane vršice strijela počele su se slagati na drvenim gredama i ne potraja dugo, a tikovo drvo se zapali i poče goriti. Ubrzo se srušiše zidovi koji su bili izgrađeni na ovim drvenim gredama i na taj način bijaše otvoren put za upad muslimanskih boraca u tvrđavu. Uzvikujući tekbire vojnici muslimanske vojske uđoše u tvrđavu, osvojiše je i izvojevaše pobjedu.

Mu'tesim je od radosti blistao. Uzjahao je šarenog konja i ušao u tvrđavu. Sa sobom je vodio i čovjeka koji mu je donio vijest o onoj ženi muslimanki. Mu'tesim mu reče: “Reci mi gdje se nalazi mjesto s kojeg je ona žena, ponižena i zlostavljana, uzviknula: ‘O Mu'tesime!'”

Mu'tesim je jašući na konju došao do tog mjesta i pozvao ženu koju je zlostavljao bizantijski vojnik da istupi naprijed. Obraćajući joj se upita: “O, ženo, muslimanko. Je li se Mu'tesim odazvao tvome pozivu i jesam li ispunio tvoju molbu i zahtjev za pomoć?”

Potom je pozvao bizantijskog vojnika koji je udario ženu da istupi naprijed. Suprotno očekivanju, halifa nije naredio da se taj bizantijski vojnik ubije, nego ga je učinio njenim robom. Čovjek koji je muslimanku bio učinio robinjom, sada je sam postao njen rob, postao je vlasništvo te muslimanke, kao i sve njegovo bogatstvo i imetak. Muslimanska vojska ostala je u tom utvrđenju pedeset i pet dana i uspostavila red u njemu, a potom napustila Amurijju i uputila se Tartusu, a odatle prijestonici islamskog halifata.[3]

Mladi kovačev šegrt nije posjedovao kapital znanja, ali je zato stekao iskustvo u školi života. Dio svoga života proveo je kao šegrt kovača i svakodnevnim pažljivim promatranjem i zapažanjem vještina kovačkog zanata naučio mnogo toga. Pojmovi kao što su kovačka peć za zagrijavanje željeza, usijano gvožđe, varnice koje pale vatru, zapaljivost drveta, velika brzina gorenja tikovog drveta i druga slična saznanja ostavila su u umu mladog šegrta određena sjećanja i slike koje su se u dubini njegova bića pretvorile u iskustvo.

U trenutku kada su odrasli i obrazovani ljudi prilikom osvajanja tvrđave Amurijje zatajili i ostali nemoćni, kada su se učeni ljudi, iskusni i razumni zapovjednici zbunili i kada su im se na licima vidjeli znakovi očaja i beznađa, na scenu je stupio mladi kovačev šegrt koji je iskoristio iskustva stečena tokom kratkog razdoblja učenja kovačkog zanata i na veoma brz i lahak način riješio veliki problem.

Sažimajući prethodno navedeno možemo zaključiti da mladi ljudi posjeduju dva puta, dva načina sticanja iskustva. Jedan je put proučavanja historije drugih ljudi i naroda, pažljivo promatranje i zapažanje događaja i zbivanja u životima naših prethodnika, a drugi je put sticanja iskustva pažljivom analizom i promišljanjem o vlastitom životu i svakodnevnim događajima. Oba puta i načina sticanja iskustva sredstva su kojim jačamo naš um i snažimo rast i razvoj našeg stečenog razuma.

[1] Bihār, tom 1, str. 53.

[2] Gureru-l-hikem, str. 678.

[3] El-Futūhātu-l-islāmijje, tom 1, str. 286.