Pokušaj Kurejšija da Vjerovjesnika, s.a.v.a., onemoguće u djelovanju
Pokušaj Kurejšija da Vjerovjesnika, s.a.v.a., onemoguće u djelovanju
U Tefsīrul-Burhānu,[1] nalazimo “da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., jednog dana sjedio u predvorju Kabe kad su se tu sastali kurejšijski prvaci, među kojima su bili i El-Velīd ibnul-Mugīra el-Mahzūmi, Ebul-Bahteri ibn Hišām, Ebu Džehl ibn Hišām, El-‘Ās ibn Vāil es-Sehmi, Abdullah ibn Ebu Umejja el-Mahzūmi i mnogi drugi. Božiji Poslanik, s.a.v.a., bio je među nekolicinom svojih ashaba, kojima je učio Kur'an i podučavao ih Allahovim zabranama i naredbama. Mnogobošci su tad rekli jedni drugima: ‘Muhammedovo djelovanje poprimilo je krupne razmjere, a nedaća koju je donio postala je odveć golema – hajdemo ga, stoga, početi ismijavati, koriti i grditi; hajdemo iznositi svoje argumente i pobijati njegove tvrdnje kako bismo mu narušili ugled među njegovim sljedbenicima i u njihovim očima umanjili mu značaj. Možda će ga to odvratiti od onoga što radi, od njegove zablude i tlapnje, od njegovog odmetništva i pobune protiv božanstava, pa ako se ne okani toga, onda ćemo se s njim obračunati oštrim sabljama!’ Na to je Ebu Džehl upitao: ‘Da vidimo ko će pratiti šta govori i s njim polemizirati o tome?’, i javio se Abdullah ibn Ebu Umejja el-Mahzūmi. ‘Ja ću!’, rekao je. ‘Zar mu nisam ravan po porijeklu i dovoljno vispren da oponiram njegovim riječima?!’ ‘Dakako!’, kazao je Ebu Džehl te su onda svi došli kod njega. ‘Muhammede’, započeo je Abdullah ibn Ebu Umejja el-Mahzūmi, ‘ti iznosiš krupnu tvrdnju i govoriš strašne stvari: tvrdiš da si poslanik Gospodara svjetova svih, a Gospodaru svjetova, Stvoritelju ljudi, ne treba poslanik koji je čovjek poput nas, koji jede kao što jedemo i mi, pije kao što pijemo i mi i hoda po trgovima kao i mi. A vidi kako bizantski car i perzijski vladar kao poslanika šalju samo nekoga ko ima veliko blago, ko je veoma ugledan i ima dvorce, kuće, velike čadore, šatore, robove i sluge! Gospodar svjetova jeste, pak, iznad svih njih, štaviše oni su Njegovi robovi… Da je Allah htio nama poslati poslanika, svakako bi nam poslao onoga od nas ko najviše blaga ima, ko je u najboljem stanju među nama! Zašto se, dakle, taj Kur'an – za koji tvrdiš da ga Allah objavljuje tebi i šalje tebe kao poslanika – nije objavio čovjeku iz ovih dvaju mjesta, bogatom i uglednom: El-Velīdu ibn Mugīri u Mekki ili Urvetu ibn Mes'ūdu es-Sekafiju u Tāifu?!’
Na to ga je Božiji Poslanik, s.a.v.a., upitao: ‘Jesi li rekao sve što si kanio reći, Abdullahu?’, a on mu je kazao: ‘Jesam. Mi ti nećemo vjerovati sve dok ne učiniš da nam zemljom kroz ovu Mekku proteče voda, jer Mekka je kamenito mjesto, brdovito i sama je golet – sastruži njeno tlo i uskopaj ga te kroz to provedi vodu, jer to nam treba; ili imaj bašču palmi i vinove loze, pa iz nje jedi i druge hrani iz nje, i kroz nju posvuda razvedi vodu ili na nas – kako to tvrdiš – nebo u komadima strovali! Ta, ti si nam govorio: ‘A ako ugledaju nebo kako u komadima pada, reći će: ‘Oblaci nagomilani!”,[2] pa hajde, možda ćemo i kazati tako!’
Zatim je rekao: ‘Mi ti nećemo vjerovati sve dok Allaha i meleke ne dovedeš nama sučelice, da budu pred nama; ili dok ne budeš imao kuću od nakita svu, pa da i nama dadneš nešto od nje i bogatim nas učiniš tako, ne bismo li obijesni postali, jer ti si nam govorio: ‘Ali, čovjek se uzobijesti čim se nezavisnim osjeti!”[3]
Zatim je rekao: ‘Ili da se uspenješ na nebo, a nećemo vjerovati ni da si se uspeo gore, dok nam odatle ne doneseš Knjigu od Allaha, Mudrog i Moćnog, u kojoj će pisati: ‘Abdullāhu ibn Ebu Umejji el-Mahzūmiju i onima s njim: Vjerujte Muhammedu ibn Abdullāhu ibn Abdulmuttalibu, jer je on Moj poslanik, i držite istinitim ono što vam govori, jer je to od Mene!’
I opet ne znam, Muhammede, kad bi ti sve to i učinio, da li bih ti povjerovao, ili ne bih! Da ti nas i na nebo uzdigneš i otvoriš nam nebeska vrata, i da mi uđemo na njih, mi bismo opet kazali da si opio naše oči, i da si nas opsihrio…!’
Božiji Poslanik, s.a.v.a., na to je rekao: ‘Bože moj, Ti čuješ svaki glas, Ti znaš svaku stvar, pa Ti je poznato i šta je, evo, rekao ovaj Tvoj rob…
To što ti, Abdullahu, kažeš da bizantski car i perzijski vladar šalju samo imućne poslanike, pa – Allah upravlja i određuje, On se ne rukovodi tvojim mišljenjem, tvojim računanjem i tvojim prijedlogom, već čini što On hoće i određuje šta On želi. Tako, da je Vjerovjesnik bio vlasnik dvoraca iza kojih će se skrivati, ili vlasnik robova i sluga koji će ga zastirati od ljudi, zar Objava tada ne bi bila izgubljena i zar se stvari ne bi odvijale suviše sporo?!
A što se tiče tvojih riječi: ‘Da si ti vjerovjesnik, s tobom bi bio i melek koji bi potvrđivao da je istina to što govoriš i mi bismo ga mogli vidjeti!’, trebaš znati da meleka vaša osjetila ne mogu vidjeti, jer meleki su poput ovog zraka, koji je nevidljiv. A kad bi vaše osjetilo vida bilo ojačano, pa ga vi mogli vidjeti, vi biste tad rekli: ‘Ovo nije melek, već ljudski stvor, jer bi vam se on pokazivao u liku čovjeka na koji ste vi sviknuli, da biste mogli shvatiti ono što bi vam govorio on…’
A što se tiče tvojih riječi: ‘Ti si samo jedan opsihren čovjek!’, pa kako bih mogao biti takav kad znate da ja bolje od vas razlučujem stvari i da je moj um superiorniji od vašeg?! Pa jeste li vi ikad vidjeli – sve od mog rođenja pa do moje četrdesete godine – da je od mene poteklo kakvo zlodjelo, laž ili bestidnost; ili netačan govor, ili nepametno mišljenje? Mislite li da neko može biti bez greške za sve tolike godine onako svojom moći i svojom snagom, ili Allahovom moći i Njegovom snagom…!?
A što se tiče tvojih riječi: ‘Zašto ovaj Kur'an nije objavljen jednom čovjeku iz ovih dvaju mjesta, bogatom i uglednom… ‘ , pa trebaš znati da ovosvjetski imetak kod Allaha ne izgleda velik, kako izgleda u tvojim očima, i da on kod Njega nema onaj značaj kakav ima kod tebe.. Uzvišeni Allah nije neko ko se boji nekoga, kako ga se ti bojiš zbog onog što ima i u kakvom se stanju nalazi!
A što se tiče tvojih riječi: ‘Mi ti nećemo vjerovati sve dok ne učiniš da nam ovom zemljom ne proteče voda’ te svega onog drugog što si rekao, pa ti si Muhammedu, Božijem poslaniku, predložio neke stvari od kojih neke – i da ti ih učini – opet ne bi bile dokaz njegovog vjerovjesništva. Božiji poslanik ne bi se uzdizao koristeći se neznanjem neznalica i iznoseći im dokaz u čemu dokaza nema!
A da ti dođe s nekim od njih, s njima bi došla i tvoja propast. Božiji poslanik dolazi, pak, s dokazima i argumentima koji Allahove robove obavezuju na vjerovanje, da ne bi nastradali zbog njih. Tako si sam predložio svoju propast, dok je Gospodar svjetova milostiviji prema Svojim robovima i bolje poznaje njihove interese od toga da ih uništi, kako oni predlažu. Među tim stvarima ima i onih koje su apsurdne, čije događanje nije realno. U nekima, pak, ti sam priznaješ da si tvrdoglavi odbijač Istine, da ne prihvataš nikakav argument, da nisi spreman povinovati se nikakvom dokazu!
A što se, o Abdullāh, tiče tvojih riječi: ‘Mi ti nećemo vjerovati sve dok nam kroz zemlju ne provedeš vodu!’, pa ti tražiš nešto čime pokazuješ svoje nepoznavanje Allahovih dokaza! Zar misliš da bih ja, kad bih to učinio, time postao vjerovjesnik?! Pa to je isto kao da si rekao: ‘Nećemo ti vjerovati sve dok ne ustaneš i ne prohodaš po zemlji!’ Zar ti i tvoji prijatelji nemate u Tāifu bašče od palmi i vinove loze iz kojih jedete vi i druge hranite iz njih, i zar niste posvuda kroz njih proveli vodu – pa jeste li zbog toga postali vjerovjesnici?!
A što se tiče tvojih riječi: ‘Ili dok na nas – kako to tvrdiš – nebo u komadima ne strovališ!’, pa u obaranju neba na vas bila bi vaša smrt i vaša propast! Ti ovim od Božijeg poslanika tražiš da te uništi, a poslanik Gospodara svjetova prema tebi je milostiviji od toga da te uništi; on samo hoće da protiv tebe iznese Allahove dokaze, a Allahovi dokazi ne pripadaju samom Vjerovjesniku da bi ih on iznosio na traženje Njegovih robova, jer ljudi počesto ne znaju šta je za njih dobro, a šta ne valja. Šta misliš, o Abdullah, kakav bi bio liječnik koji bi bolesnima lijek propisivao prema onome što oni predlože? Kad si, o Abdullāh, vidio da je neki vladar presudio u korist potražioca nekoga prava prema dokazu utemeljenom na prijedlogu onoga koga on tuži?!
A što se tiče tvojih riječi: ‘Ili dok ne dovedeš Allaha i meleke nama sučelice, da stoje pred nama i da gledamo jedni u druge’, pa to spada u ono što je nemoguće, što je očevidno, jer Gospodar naš Uzvišeni nije poput stvorenja, pa da dolazi, odlazi, da se sučeljava i pokreće, da stoji nasuprot nečega, pa da se tako može dovoditi! Time tražite nešto apsurdno!
A što se, o Abdullāh, tiče tvojih riječi: ‘Ili dok ne budeš imao kuću od nakita!’, tj. od zlata, pa zar ne znaš da egipatski vladar ima više kuća od zlata?’ ‘Da, znam!’, rekao je on. ‘Pa je li zbog toga postao vjerovjesnik?!’ ‘Nije!’, rekao je on. ‘Eto vidiš’, kazao je Vjerovjesnik, s.a.v.a., ‘to ni Muhammedu ne bi moglo biti dokazom za njegovo vjerovjesništvo, samo što Muhammed ne ide za tim da iskorištava tvoje neznanje za Allahove dokaze!
A što se, o Abdullāh, tiče tvojih riječi: ‘Ili da se uspenješ na nebo!’, a zatim i: ‘A nećemo ti vjerovati ni da si se uspeo, dok nam se ne spusti Knjiga koju ćemo moći čitati!’, uspeti se na nebo, o Abdullāh, teže je nego spustiti se s njega, pa ako si sam priznao da ne bi vjerovao ni da sam se uspeo gore, pa ista stvar je i s mojim spuštanjem dolje! Još si rekao: ‘Sve dok nam ne spustiš Knjigu da je čitamo, no ni nakon toga ne znam da bih ti povjerovao!’ Pa ti, o Abdullāh, sam priznaješ da se tvrdoglavo opireš Allahovim argumentima protiv tebe! Uzvišeni Allah, pak, meni je objavio sveobuhvatnu Riječ, ona oduzima snagu svemu onom što si ti tražio – rekao je: ‘Reci, Muhammede: ‘Uzvišen neka je Gospodar moj, jesam li ja išta drugo do čovjek, poslanik!” Nije moje da naređujem svom Gospodaru, ni da zabranjujem, ni da predlažem…”
Ovaj hadis sadrži brojne koristi, pa onaj ko se želi podrobnije pozabaviti ovim neka se obrati njemu. U pogledu povoda objave ovih ajeta navode se različite predaje, a Taberi ih navodi kod njihovog tumačenja.
[1] Tefsīrul-Burhān, sv. I, str. 46–52.
[2] Et-Tur, 44.
[3] El-Alek, 6-7.
