Fedek između hazreti Fatime, s.a., i Ebu Bekra

Fedek između hazreti Fatime, s.a., i Ebu Bekra

Ebu Zejd Omer ibn Šubbeh En-Numejri El-Basri, umro 262. po hidžri, u svojoj knjizi Tarihu-l-medineti-l-munevvere, piše: “Pripovjedali su nam Suvejd ibn Seid i Hasan ibn Osman: ‘prenio nam je Velid ibn Muhammed od Zuhrija, a on od Urve koji je prenio od Aiše da je rekla: “Fatima, kćerka Poslanika, s.a.v.a., poslala je nekog do Ebu Bekra tražeći svoje naslijeđe od Poslanika, s.a.v.a., u onome što je Allah njemu dao, a Fatima je tada tražila Poslanikovu sadaku u Medini, Fedek i ostatak petine Hajbera.”

Ebu Bekr je rekao: “Doista, Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Mi ne ostavljamo naslijeđe i ono što ostaje za nama je sadaka.’ Poslanikova porodica će se hraniti od ovog imetka – bejtu-l-mala – i ja neću mijenjati ništa od Poslanikove sadake od onog kako je bilo za vrijeme Poslanika, s.a.v.a. i u vezi njega ću postupati kako je Poslanik, s.a.v.a., postupao.’ Pa Ebu Bekr je odbio da Fatimi da išta od toga.

U tome se Fatima rasrdila na Ebu Bekra, pa se naljutila na njega i nije pričala s njim sve dok nije preselila na Ahiret. Živjela je nakon Poslanika, s.a.v.a., šest mjeseci. Kada je preselila, njen muž Ali je ukopao po noći i nije obavijestio Ebu Bekra o tome, a Ali je obavio dženazu namaz za nju.”[1]

U jednoj predaji stoji: “Ona mu je rekla: ‘O Ebu Bekre, zar tvoje kćerke mogu naslijediti tebe, a Poslanika, s.a.v.a., njegove kćerke ne mogu naslijediti?’

On je rekao: ‘Tako je.’”

U drugoj predaji stoji: “Ona je njemu rekla: ‘Ko će tebe naslijediti kad umreš?’

On reče: ‘Moja djeca i porodica.’

Ona mu je rekla: ‘Kako ti nasljeđuješ Poslanika, a mi ne možemo?’

On je rekao: ‘Kćeri Poslanika, ja nisam naslijedio od tvoga oca ni kuću, ni imovinu, ni zlato niti srebro.’

Ona je rekla: ‘Dakako. Božiji udio kojeg je on odredio za nas i naše imanje koje se nalazi u području Fedeka.’

Ebu Bekr je rekao: ‘Ja sam čuo Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: ‘To je izvor prihoda koji nam je Allah dao, pa kad umirem, to će biti muslimanima.’

U trećoj predaji stoji: “Ona mu je rekla: ‘Doista, Poslanik, s.a.v.a., je meni dao Fedek.’

On je upitao: ‘Imaš li za to svjedoka?’

Pa je ona dovela Alija i on je svjedočio za nju. Potom je dovela Umm Ejmenu, pa ga je ona upitala: ‘Zar ne svjedočiš da sam ja od stanovnika dženneta?’

On je rekao: ‘Da.’

Ona je rekla: ‘Svjedočim da je Poslanik, s.a.v.a., Fedek dao Fatimi.’

Tad je Ebu Bekr rekao: ‘Zar možeš imati pravo na Fedek po svjedočenju jednog muškarca i jedne žene? Ili zar bi dobila spor po svjedočenju jednog muškarca i jedne žene?’[2]

U četvrtoj predaji koja je prenesena od Imama Bakira, a.s., stoji: “Imam Ali, a.s., je rekao Fatima: ‘Idi i traži svoje nasljedstvo od oca.’ Ona je došla do Ebu Bekra, pa rekla je: ‘Daj mi moje nasljedstvo od oca.’

On je rekao: ‘Vjerovjesnik se ne naslijeđuje.’

Ona je rekla: ‘Zar Sulejman nije naslijedio Davuda?’

On se naljutio i rekao: ‘Vjerovjesnik se ne naslijeđuje!’

Ona je upitala: ‘Zar nije Zekerija govorio: Pa podari mi Ti od Sebe nasljednika, da mene naslijedi i naslijedi porodicu Jakuba?’[3]

On je rekao: ‘Vjerovjesnik se ne naslijeđuje!’

Ona je ponovo rekla: ‘Zar Allah nije rekao: Allah vam oporuku za djecu vašu naređuje. Mušku dio koliko dvjema ženskima?’[4]

On je rekao: ‘Vjerovjesnik se ne naslijeđuje!’[5]

U predaji Selima ibn Kajsa od Ibn ‘Ajjaša … stoji: “Potom je Fatima, s.a., čula da je Ebu Bekr oduzeo, pa je izašla sa skupinom žena iz Beni Hašima i otišla je do Ebu Bekra i rekla mu: ‘O Ebu Bekre, hoćeš li uzeti od mene zemlju koju mi je Poslanik, s.a.v.a., dao kao ratni pljen od imovine koju muslimani nisu osvojili borbom? Zar nije Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Čovjek se poštuje preko njegove djece?’ Ti dobro znaš da on, s.a.v.a., nije ništa ostavio svojoj djeci osim te zemlje.’

Kada je Ebu Bekr čuo njene riječi, a žene su bile uz nje, tražio je da mu donesu tintu kako bi prepisao Fedek na nju, pa je ušao Omer i rekao: ‘O Poslanikov namjesniče, nemoj joj prepisati sve dok ne dovede svjedoke za to.’

Fatima, s.a., je rekla: ‘Dovest ću svjedoke.’

Upitao je: ’Koga?’

Rekla je: ‘Alija i Umm Ejmen.’

Omer je rekao: ‘Ne prima se svjedočenje nearapke koja ne zna fino govoriti, a što se tiče Alija, pa on će vodu usmjeriti u svoj potok!’

Tad se Fatima vratila i bila je toliko uznemirena da se ne može opisati.[6]

Es-Sekafi je prenio ovako: “Fatima je došla kod Ebu Bekra i rekla: ‘Doista, moj otac mi je dao Fedek, a Ali i Umm Ejmen su svjedoci.’

On je rekao: ‘Ti nikada ne bi govorila neistinu o svom ocu, vraćam ti Fedek i tražio je papira od kože, pa joj ga prepisao.’

Ona je izašla i srela Omera, pa je on upitao: ‘Odakle ideš Fatima?’

Ona je odgovorila: ‘Dolazim od Ebu Bekra. Rekla sam mu da mi je Poslanik, s.a.v.a. dao Fedek i da su Ali i Umm Ejmen svjedoci za to, pa mi ga je vratio i prepisao na mene. Omer je uzeo dokument od nje, ušao je kod Ebu Bekra, pa rekao: ‘Dao si Fedek Fatimi i prepisao si ga njoj?’

On je rekao: ‘Da.’

Omer je rekao: ‘Ali okreće vodu svom bunaru, a Umm Ejmen je žena! Pa je pljunuo po dokumentu, izbrisao tekst i poderao papir.’[7]

Ibn Tajfu, umro 380. po hidžri, je ovako zabilježio: “I prenio mi je Abdullah ibn Ahmed El-‘Abdi od Husejna ibn ‘Alvana, a on je prenio od ‘Atije El-‘Aufija da je čuo Ebu Bekra kako govori Fatimi: ‘Kćeri Poslanika, doista, tvoj otac je blag i milostiv prema vjernicima i bolna patnja za nevjernike i ako pogledamo po njegovoj vezi, on je tvoj otac, a ne otac drugih žena, on je brat tvog amidžića, a ne ostalih muškaraca, njemu je dao prednost nad svakim bliskim i on ga je pomagao u teškom poslu, ne voli vas niko osim velikog sretnika i ne mrzi vas niko osim nečasnog rođenog, i vi ste čisti i najbolji Božiji odabranici, upućujete nas prema ahiretu i vodite nas ka džennetskim kapijama. Što se tiče oduzimanja onog što si tražila, pa nemam to pravo. A što se tiče Fedeka i da ga je tvoj otac tebi dao, pa ako ti ne dam, onda sam počinio nepravdu tebi. A kad je nasljedstvo u pitanju, pa ti znaš da je on, s.a.v.a., rekao: ‘Mi se ne naslijeđujemo i ono što ostaje za nama je sadaka.’

Ona je rekla: ‘Doista, Allah govori o jednom od Svojih vjerovjesnika: da mene naslijedi i naslijedi porodicu Jakuba, i rekao je: i Sulejman je naslijedio Davuda, pa ova su dva vjerovjesnika, a ti znaš da ono što se ne naslijeđuje jeste vjerovjesništvo, a mimo njega se naslijeđuje. Zašto ja ne mogu naslijediti svog oca? Je li u Kur'anu objavljeno „osim Fatime Muhammedove kćerke“, pa da mi pokažeš?’

Ebu Bekr je rekao: ‘Kćeri Poslanika, ti si sama dokaz, jezik poslanstva, ne mogu te odgovoriti niti te mogu odbiti od tvoga prava.’[8]

Ibn Kutejbe je zabilježio predaju o dolasku dva šejha – Ebu Bekra i Omera – hazreti Fatimi, a to je bilo nakon pogoršanja situacije: “Omer je rekao Ebu Bekru: ‘Povedi nas kod Fatime, jer smo je naljutili. Zajedno su krenuli, pa tražili dozvolu da uđu kod nje, pa im nije dopustila. Otišli su do Alija i s njim su razgovarali, pa ih je on doveo u kuću. Kad su njih dvojica sjela kod nje, ona je okrenula svoje lice prema zidu, pa kad su nazvali selam, nije im odgovorila.

Pa je Ebu Bekr počeo govoriti: ‘Poslanikova miljenice, tako mi Allaha, Poslanikovi bližnji su mi draži od mojih bližnjih i doista, ti si mi draža od moje kćerke Aiše i volio bih da sam ja umro onog dana kad je umro tvoj otac i da nisam živ poslije njega. Misliš da ja poznajem tebe i tvoju prednost i čast, a ne dam tvoje pravo i tvoje nasljedstvo od Poslanika, s.a.v.a.? Ali ja sam čuo tvog oca da je rekao: ‘Mi se ne nasljeđujemo, ono što za nama ostaje je sadaka.’

Ona je rekla: ‘Bi li vas dvojica priznali hadis kojeg ću vam citirati i postupili po njemu?’

Rekli su: ‘Da.’

Upitala ih je: ‘Tako vam Boga, zar niste čuli Poslanika, s.a.v.a., da govori: ‘Fatimino zadovoljstvo je moje zadovoljstvo i Fatimina srdžba je moja srdžba, pa ko voli Fatimu, doista, voli mene, ko Fatimu učini zadovoljnom, mene je učinio zadovoljnim i ko nju rasrdi on je mene rasrdio?’

Rekli su: ‘Da, čuli smo to od Poslanika, s.a.v.a.’

Ona je rekla: ‘Doista, ja uzimam za svjedoka Allaha i Njegove meleke da ste vas dvojica mene rasrdili i niste me učinili zadovoljnom i tako mi Allaha, kad susretnem Poslanika, s.a.v.a., žalit ću na vas dvojicu.’

Ebu Bekr je rekao: ‘Tražim utočište kod Allaha od Njegove i tvoje srdžbe o Fatima.’ Potom je Ebu Bekr počeo glasno plakati i zamalo da nije ispustio dušu, a ona mu govorila: ‘Tako mi Allaha, u svakom namazu koji obavljam, molim Allaha protiv tebe.’

Potom je plačući izašao, pa su se ljudi okupili oko njega, a on im je rekao: ‘Svaki od vas provede noć u zagrljaju svoje žene, sretan, a mene ste ostavili samog sa problemima, nemam potrebu za vašim prisegama, rasteretite me svojih prisega…’

… Ali nije dao Ebu Bekru prisegu sve dok Fatima nije preselila a nije se zadržala nakon svog oca više od sedamdeset i pet dana.”[9]