Skladnost i nepostojanje protivrječnosti

Skladnost i nepostojanje protivrječnosti

Kur’an časni je knjiga koja je objavljivana u dvadesettrogodišnjem razdoblju poslanstva, vremenu koje odlikuju nemiri i prevrati, uspjesi i teškoće, gorki i ugodni događaji, ali sva ta čudna raznolikost i brojne promjene nisu ostavile traga na sklad tema i metoda koje odišu nadnaravnošću. Upravo spomenuti sklad forme i sadržaja još je jedan aspekt nadnaravnosti Kur’ana, pored dva već spomenuta, a o čemu se govori u sljedećem ajetu:

A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli protivrječnosti mnoge.[1]

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ اللَّـهِ لَوَجَدُوا فِيهِ اخْتِلَافًا كَثِيرًا

Objašnjenje: Svaki čovjek doživljava najmanje dvije vrste promjena. Jedna je ta da postepeno dolazi do novih saznanja i vještina, što ostavlja traga na njegov govor. Sasvim je prirodno da u vremenskom razdoblju od dvadeset godina postoje velike razlike i protivrječnosti između njegovih riječi i stavova.

Drugo, različiti životni događaji i okolnosti dovode do različitih psiholoških stanja i osjećanja, poput straha i nade, tuge i sreće, uznemirenosti i sigurnosti. Različitost ovih stanja ostavlja velik trag na razmišljanje, govor i djelovanje čovjeka. Prirodno je da će kada promjene postanu izrazitije postati izrazitije i razlike u govoru. Ustvari, promjene u govoru popratna su pojava promjene psiholoških stanja, a one pak prate stanja i prilike u prirodi i društvu.

Ukoliko pretpostavimo da je Kur’an djelo čovjekovih ruku, tj. da su to riječi Poslanika islama – čovjeka koji se nalazi pod djelovanjem spomenutih promjena, uzevši u obzir uvjete u kojima je on živio i koji su bili krajnje različiti, u tom bi slučaju Kur’an i sadržajem i formom trebao imati brojne razlike i protivrječnosti, ali u Kur’anu ne nalazimo ništa od toga.

Dakle, zaključujemo da skladnost i nepostojanje protivrječnosti u sadržaju Kur’ana i njegova razina rječitosti, koja je nadnaravna, predstavljaju još jedan pokazatelj da ova Knjiga vodi porijeklo iz izvora postojanog i bezgraničnog znanja Božijeg, da je iznad prirode i ne mijenja se zbog promjena u prirodnim pojavama.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] En-Nisa’, 82.