Odnos prema zakonima kreacije
Odnos prema zakonima kreacije
Zakon života uređenim i savršenim proračunom, uz niz preciznih uvjeta, neživoj materiji navlači odoru života, a nasuprot njemu, zakon smrti u drugim uvjetima živo stvorenje usmrćuje. Preko zakona naslijeđa određena svojstva živih bića, bilo kod biljaka, životinja ili ljudi, u vrlo preciznim razmjerama i u uređenom odnosu prenose se na sljedeća pokoljenja. Kosmički zakoni, u koje spadaju zakon života i zakon nasljeđivanja, jezikom Kur'ana i hadisa nazivaju se sunnetom Božijim i Uzvišeni Bog ih je učinio čvrstim i nepromjenjivim zakonima.
فَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ اللَّهِ تَبْدِيلًا وَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ اللَّهِ تَحْوِيلًا
Pa, u Allahovim zakonima nećeš naći nikakva odstupanja. I u Allahovim zakonima nećeš naći nikakve preinake.[1]
Čovjek predstavlja samo jedno od milijardi stvorenja Ovoga svijeta i on se, poput svih ostalih stvorenja, bez prava izbora, pokorava ovim zakonima. Od dana kada se očevo sjeme nađe u maternici majke pa do rođenja djeteta, isto tako od početka dojenja, u mladosti, u starosti, pa sve do časa svoje smrti, čovjek će se neprestano nalaziti u okrilju ovih nepromjenjivih zakona svijeta.
Odredba i zakon Božiji, korak po korak, izdaju svoje prirodne zapovijedi, a čovjek je primoran slušati ih i pokoravati im se. I koliko čovjek bude odstupao od ovih zakona i bio im neposlušan, u istoj toj mjeri bit će kažnjen.
Dobri i pametni ljudi slijede sve zakone stvaranja i pokoravaju im se. Svoje želje i nagone usklađuju sa božanskim zakonima i klone se onoga što prelazi granice tih zakona. Posljedica toga je da provode život u sreći i zdravlju te uživaju u životu sretnog i uspješnog čovjeka.
Nasuprot njima, neznalice u nekim slučajevima krše ove Božije zakone i smatraju ih nevažnim te u ispoljavanju svojih strasti i nagona prekoračuju njihove granice. Oni misle da svijet treba slijediti njihove želje, ali budući da to nije ostvarivo, upuštaju se u kršenje ovih zakona i ubrzo se suočavaju s kaznama.
Imam Ali, a.s., je kazao:
إنَّ اللهَ يُجْري الأمورَ على ما يَقْتضيه لا على ما ترتَضيهِ
“Uzvišeni Bog je stvari Ovoga svijeta odredio u skladu sa Svojim zahtjevima, a ne u skladu sa vašim željama.”[2]
Alkohol je svojevrsni otrov koji oštećuje tjelesno tkivo, negativno djeluje na mozak i nervni sistem, oštećuje bubrege i jetru. Ovaj učinak alkohola nije ništa drugo nego jedan od zakona Kreacije. Pametni ljudi, da bi očuvali svoje zdravlje drže se ovog načela Kreacije i klone se alkohola sve do kraja života, tako da su sigurni od njegovih prljavština i nesreće. Ali neuki ljudi, smatrajući da posjeduju snagu odupiranja, ili zbog kratkotrajnog uživanja, sebe prljaju ovim zlom i postepeno truju svoje biće. Neće proteći mnogo vremena, a alkoholičar će sa bolnim tijelom, nateknutom ciroznom jetrom i oboljelim živcima završiti u bolnici. U relativno mladim danima, on u bolnici očekuje smrt, a sve zbog svog svjesnog kršenja zakona Kreacije.
Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
لا تُعادُوا الأيَّامَ فَتُعادِيكُمْ
“Ne budite neprijatelji vremenu jer će i ono vama biti neprijatelj.”[3]
Jasno je da će vrijeme u borbi protiv svijeta Kreacije i univerzalnih zakona nadvladati i da će slomiti svog protivnika, ma koliko on bio jak i moćan.
Imam Ali, a.s., je rekao:
مَنْ كابَرَ الزَّمانَ عَطِبَ
“Ko se neprijateljski ophodio prema vremenu, bit će uništen.”
Imam Dževad, a.s., je od svog djeda prenio:
مَنْ عَتبَ على الزَّمانِ طَالتْ مَعْتَبَتُهُ
“Onaj ko s nepažnjom i omalovažavanjem bude gledao na vrijeme, suočit će se sa dugom nemilosrdnošću njegovom.”[4]
Neka roditelji koji žele tjelesno i mentalno zdravo dijete poštuju sve zakone Kreacije, i u tjelesnom i u duševnom pogledu, jer svaka manjkavost koja se pojavi kod djeteta, ma kako mala bila, posljedica je kršenja jednog ili nekoliko Božijih zakona i sunneta.
Imam Sadik, a.s., razgovarajući sa Mufaddalom, rekao je nešto o zrelosti muške djece i rastu dlaka na njihovom licu. Mufaddal ga je upitao: “O moj predvodniče, šta reći za osobe koje sazriju, a na njihovom licu se ne pojavljuju dlake? Koji je razlog za to?” Imam mu je odgovorio: “Ova lišenost posljedica je nekih djela učinjenih u prošlosti. Uzvišeni Bog ne čini nasilje Svojim robovima.”[5]
Rast dlaka na licu muškaraca u godinama zrelosti jedan je od zakona Božijeg stvaranja. Ako se kod nekoga ne pojave dlake, sigurno je riječ o nekim ranijim činiocima koji su uzrokovali ovu lišenost.
[1] Fatir, 43.
[2] Gureru-l-hikem, str. 219.
[3] Sefinetu-l-bihar (jevm), str. 741.
[4] Biharu-l-envar, sv. 2-17., str. 101.
[5] Biharu-l-envar, sv. 2-17., str. 20.