Božija pomoć

Božija pomoć

Posao majke nije poput umjetnika, slikara, koji ljepotu pretače na svoje slikarsko platno. Njen posao ne liči ni na posao kamenoresca koji kleše i gravira mermerno kamenje. Ona nije ni poput spisateljice koja svoje čiste misli pretače u literaturu. Ona je dužna, uz pomoć Uzvišenog, u ljudskoj duši omogućiti pojavu Božijeg očitovanja. U ovim riječima istaknuto mjesto zauzimaju riječi “uz Božiju pomoć,” jer majka, u trenucima kada uvidi vlastitu nemoć, uglavnom osjeća potrebu da se osloni na snagu koja nadilazi njenu moć.

Kumule Su u svojoj knjizi raspravlja o majci koja odražava pravi uzor i model majčinstva. Ovaj profesor pedagogije dao se na istraživanje pripremajući materijal za IV kongres o problematici braka. Pritom se susreo sa majkom koja je poslije smrti muža uspjela savršeno odgojiti svoje desetero djece.

Profesor je sa ovom ženom izmijenio nekoliko pitanja i odgovora. Ona je u odgovorima iskazala svoju okrenutost Bogu, dovama i molitvama. I na koncu, činjenicu da sav svoj odgojni uspjeh duguje čvrstoj vjeri i nadi u Boga. Na kraju ju je profesor upitao: “Pa šta si ti onda činila za svoju djecu?”

“Ništa drugo nisam učinila, samo sam radila na sebi, a Uzvišeni je radio na njima.”

Tako se ova žena, pod uticajem vjere i uvjerenja, pozabavila usavršavanjem same sebe i dok se biće korak po korak kretalo ka savršenstvu i spoznaji, ona je postala besprijekorna odgajateljica ukrašena osobinama i snagama potrebnim za obavljanje te važne dužnosti.

Ova žena se, ovim svojom pohvalnom metodom, svrstala među osobe koje sarađuju sa Uzvišenim radi omogućavanja Njegovog očitovanja u ljudskoj duši i ona je time svome imenu osigurala mjesto među istaknutim ličnostima.[1]

[1] Ma ve farzandane ma, str. 18.