Briga za siročad

Briga za siročad 

Imam Ali, a.s., je u prolazu vidio ženu kako nosi vodenu mješinu na ramenu. Prišao joj je pomoći te uzeo od nje mješinu s vodom i odnio je na odredište. Usput ju je pitao za njeno stanje. Žena mu reče: “Ali ibn Ebi Talib je mog muža poslao na ratište i on je tamo je ubijen. Ostalo mi je nekoliko djece siročadi i nemam mogućnost da se brinem o njima. Siromaštvo i bijeda natjerali su me da služim ljudima.” Imam Ali, a.s., se vratio kući i tu noć je proveo neraspoložen. Ujutro je ponio korpu hrane i uputio se ka kući te žene. Na putu je sreo neke osobe koje su se ponudile da mu ponesu tu korpu. Imam Ali, a.s., je odbio njihov zahtjev te je rekao: “Ko će na Sudnjem danu ponijeti sva moja djela?” Potom je došao do kuće one žene i pokucao na vrata. Žena je upitala: “Ko je?” “Onaj koji ti je jučer pomogao i donio ti onu mješinu s vodom, sada ti je donio hranu za djecu.” Žena je otvorila vrata i rekla: “Neka Bog bude tobom zadovoljan i neka presudi između mene i Alija ibn Ebi Taliba.”

Potom je Imam Ali ušao i ženi rekao: “Hoćeš li ti spremiti hljeb ili ćeš čuvati djecu, a da se ja pobrinem za hljeb?”

Žena reče: “Ja sam u pravljenju hljeba vještija, a ti se pobrini za djecu.” Žena je pripremila tijesto, a Ali je izvadio meso koje je donio, ispekao kebab i sa hurmama stavljao djeci u usta. Svako je dijete s krajnjom nježnošću i očinskom ljubavlju nahranio i pritom mu govorio: “Dijete moje, halali Aliju ibn Ebu Talibu!”

Tijesto za hljeb je bilo spremno, a Ali je potpalio vatru. Upravo u tom trenutku slučajno je ušla žena koja je otprije poznavala Alija. Čim je vidjela Alija, odjurila je do vlasnice kuće i kazala: “Teško tebi! Ovo je vođa muslimana i vladar države Ali ibn Ebi Talib.”

Žena se postidje svojih riječi i pokaja se te se uznemirena poče izvinjavati: “O Vladaru pravovjernih, ja se stidim. Oprosti mi!” Ali joj reče: “Zbog toga što je tebi i tvojoj djeci uskraćeno, ja se stidim.”[1]

[1] Biharu-l-envar, sv. 9., str. 520.