Dalekosežna mudrost i Božija pravda
Dalekosežna mudrost i Božija pravda
U vjerskom svjetonazoru razmatra se niz pitanja koja su vezana za odnos svijeta sa Bogom, poput pitanja nastanka i bespočetnosti svijeta, pitanja vezanih za uređenje i redoslijed stvaranja bića i drugih pitanja o kojima se u teologiji iscrpno raspravlja.
Ono na šta bi ovdje bilo prikladno ukazati jeste pitanje dalekosežne Božije mudrosti kao i pitanje Božije pravde, koja su veoma bliska.
Pitanje dalekosežne Božije mudrosti razmatra se kroz činjenicu da je poredak Kreacije utemeljen na mudrosti. Znači, ne samo da su znanje, svijest, volja i želja uključeni u poslove u svijetu, već je postojeći poredak najbolji i najuređeniji poredak i nemoguće je da bude drugačije stanje i drugi poredak, bolji i uređeniji od ovog. Postojeći svijet najsavršeniji je mogući svijet.
Ovdje se nameću pitanja i prigovori koji se temelje na tome da se u svijetu primijete događaji i pojave koji se mogu svrstati u nakaznosti, zlo, ružnoću, uzaludnost i besmisao. Božija mudrost iziskuje da savršenstvo stoji umjesto manjkavosti, dobro umjesto zla, ljepota umjesto ružnoće, korist umjesto uzaludnosti i besmisla. Ljudi koji su stvoreni nakazni, nevolje, nedaće, ružni prizori, dijelovi koji su višak na tijelu čovjeka i životinje dokazuju suprotno mudrosti.
Pravednost poretka se ogleda u tome da u njemu ne postoji nepravda i diskriminacija, da ne postoji šteta i nevolja, štaviše da ne postoji nestanak i uništenje, jer dovođenje stvorenja u postojanje, davanje da se okusi slast postojanja, a potom slanje u nestanak jeste nepravda.
Pravednost poretka ogleda se u tome da bića nemaju nedostatke kao što su neznanje, nemoć, slabost i siromaštvo, jer čim se na tijelo nekog bića navukla odjeća postojanja, uskraćivanje uvjeta i blagodati je nepravda prema njemu. Ako je postojeći poredak pravedan poredak, čemu sve ove obespravljenosti? Zašto je jedan čovjek crn, a drugi bijel? Jedan ružan, a drugi lijep? Jedan zdrav, a drugi bolestan? Zašto je jedno biće stvoreno kao čovjek, a drugo kao ovca, škorpija, glista? Jedan je stvoren kao šejtan, a drugi kao melek? Zašto nisu svi stvoreni na isti način? Ili, zašto se nije desilo suprotno? Naprimjer, zašto onaj koji je bijel, zdrav ili lijep nije postao crn, bolestan ili ružan? I tako dalje.
Ova i slična pitanja čine niz pitanja koja se razmatraju kada je riječ o svijetu, a monoteistički svjetonazor, koji svijet smatra djelom apsolutno Mudrog i Pravednog Boga treba dati odgovore na ova pitanja.
S obzirom da će opširan odgovor na ova pitanja biti jedna zasebna obimna knjiga – a osim toga, napisao sam knjigu na ovu temu pod nazivom Božija pravda, koja je više puta štampana, imamo je na raspolaganju i u njoj su ponuđeni putevi rješenja ovih pitanja – suzdržat ćemo se od opširne rasprave. One koje zanima uputit ćemo na tu knjigu. Ovdje ćemo se zadovoljiti samo navođenjem nekoliko načela čije poznavanje daje dobru osnovu za rješavanje poteškoća, a zaključak prepuštamo samim poštovanim čitaocima. Prvo ćemo govoriti o načelu samodostatnosti i savršenstva Božije Biti.