Djeca “teška” za odgajanje

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Djeca “teška” za odgajanje

 

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

قُلْ كُلٌّ يَعْمَلُ عَلَىٰ شَاكِلَتِهِ

Reci: “Svako postupa po svom nahođenju.”[1]

Ukoliko u okviru porodice roditelji iskažu djeci poštovanje, ukoliko ih uvažavaju i od početka poštuju, takva djeca neće biti slaba i neće osjećati poniženost.

Naša odgojna rasprava tiče se odgoja prirodno zdrave djece, a ne zaostale, djece s posebnim potrebama, ili maloumne djece.

Neka djeca, pak, nisu bolesna, ali se neuobičajeno i “nenormalno” ponašaju. Ona su destruktivna, a njihovi pokreti su praćeni nepodopštinama i neredom. Ovakva djeca nazivaju se teška ili problematična djeca.

Naziv “problematična djeca” ustvari ima šire značenje. Ovaj naziv daje se na prvom mjestu onoj djeci koja su nemirna, tj. koja prave nered, djeci na koju današnji odgoj i obrazovanje gleda sa čuđenjem i prezirom… Ova djeca, da bi stigla do svojih ciljeva, sklona su pravljenju nereda i štete u svojoj okolini. Upravo ova sklonost neredu sačinjava njihovu igru.[2]

Neprihvatljivo ponašanje i nepoželjno djelovanje ovakve djece proizlazi iz mnogostrukih činilaca i uzroka koje treba s posebnom pažnjom razmotriti i upoznati, te krenuti u otklanjanje tih činilaca. Ponekada je izvor ovakvog problematičnog i nepoželjnog ponašanja ove djece tjelesni nedostatak ili oštećenje unutar same njihove građe i zapravo je ovakvo dijete bolesno te ga treba liječiti.

Baš kao što se bolesno dijete ne šalje u školu, upravo tako ne treba ni pokušavati dijete koje nema normalne sve organske prirodne funkcije – dakle, bolesno je – stavljati na ponovljeni odgojni tretman. Svako teško i problematično dijete prije odgoja ili prije preodgoja treba podvrgnuti stručnom pregledu i savjetovanjima. Korist ovoga je u tome da se odgajatelju ne bi oduzimalo vrijeme za odgoj djeteta kojem je potreban ljekarski i psihoterapeutski nadzor.

Odgoj sam po sebi neće dati željene učinke na primjerima kao što su pregled očiju u sklopu bolesti epilepsije, krađa u periodu puberteta – do kojih dolazi usljed poremećaja žlijezda kičmene moždine – stanje hiperaktivnosti koje nastaje kao posljedica zastoja u neurološkom razvoju, pojava nervoze koja je povezana sa posljedicama meningitisa, lijenost koju objašnjava neadekvatno lučenje tiroidne i nadbubrežne žlijezde, te pojava poremećaja koji su dijelom posljedica nasljednih mentalnih oboljenja.[3]

Ovakvu djecu treba odgajati uz pomoć posebnih medicinskih i psiholoških metoda, pod nadzorom stručnih odgajatelja. Uobičajeni programi odgoja djeteta su nedovoljni, a ponekad i beskorisni za djecu sa poteškoćama u razvoju.

 

 

[1] El-Isra’, 84.

[2] Će midanam (Tarbijate etfale došvar), str. 9.

[3] Će midanam (Tarbijate etfale došvar), str. 17.

  • 17 Aprila, 2019