Drugo pismo Kufljanima

Autor: Muhammed Sadik Nedžmi
Izvor: Vječna poruka
Share

Drugo pismo Kufljanima

Kada je Husejn ibn Ali, na svom putu u pravcu Kufe, stigao do mjesta po imenu Hadžer, obraćajući se stanovnicma Kufe u odgovoru na pismo Muslima ibn Akila napisao je sljedeće pismo koje im je poslao po Kajsu ibn Mushiru Sajdaviju:

 

“Primio sam pismo Muslima ibn Akila u kome se izražava vaše zajedništvo i saradnja u namjeri da podržite nas i naše pravedne zahtjeve. Molim Boga da nama dadne dobro, a vama uspjeh i da vas nagradi velikom nagradom zbog vašeg jedinstva i podrške. Ja sam u utorak, sedmog zul-hidžea iz Meke krenuo prema vama. Kada vam dođe moj izaslanik, požurite u sređivanju vaših obaveza jer doista i ja stižem ovih dana.” [1]

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمنِ الرَّحِيمِ‏، مِنَ الْحُسَيْنِ بْنِ عَلِيٍّ إِلَى إِخْوَانِهِ الْمُؤْمِنِينَ وَ الْمُسْلِمِينَ: سَلَامٌ عَلَيْكُمْ، فَإِنِّي أَحْمَدُ إِلَيْكُمُ اللَّهَ، الَّذِي لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ، أَمَّا بَعْدُ، فَإِنَّ كِتَابَ مُسْلِمِ بْنِ عَقِيلٍ جَاءَنِي، يُخْبِرُنِي فِيهِ بِاجْتِمَاعِ مَلَئِكُمْ عَلَى نَصْرِنَا وَ الطَّلَبِ‏ بِحَقِّنَا، فَسَأَلْتُ اللَّهَ أَنْ يُحْسِنَ لَنَا الصَّنِيعَ وَ أَنْ يُثِيبَكُمْ عَلَى ذَلِكَ أَعْظَمَ الْأَجْرِ، وَ قَدْ شَخَصْتُ إِلَيْكُمْ مِنْ مَكَّةَ يَوْمَ الثَّلَاثَاءِ، لِثَمَانٍ مَضَيْنَ مِنْ ذِي الْحِجَّةِ، يَوْمَ التَّرْوِيَةِ، فَإِذَا قَدِمَ عَلَيْكُمْ رَسُولِي، فَانْكَمِشُوا فِي أَمْرِكُمْ وَ جِدُّوا، فَإِنِّي قَادِمٌ عَلَيْكُمْ فِي أَيَّامِي هَذِهِ. وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ وَ بَرَكَاتُهُ

Zašto Kufa

Poziv Kufljana i uspostava islamske vlasti ponekad se predstavljaju kao glavni uzrok i najveći motiv pokreta imama Husejna, s.a.

Pored toga što je u suprotnosti sa stvarnošću, ovakva predstava umanjuje značaj i veličinu ovog pokreta i spušta ga na razinu uobičajene obaveze koju je dužan izvršiti svaki musliman koji je angažovan u politici, bez obzira na njegov duhovni položaj i osobito božansko zaduženje.

Ako korak po korak uz govore imama Husejna pratimo njegovo kretanje, vidimo da poziv Kufljana i uspostavljanje vlasti u ovom njegovom spasonosnom pokretu i odluci nisu imali ključne i glavne uloge, jer prvo je imam Husejn u Medini odbio dati prisegu Jezidu te zbog suprotstavljanja i čvrste borbe protiv neprijatelja po osmišljenom planu krenuo prema Mekki, jasno istakavši u odgovoru Ibn Abbasu: “Ovi me neće ostaviti dok mi krv ne proliju” te u odgovoru Ibn Zubejru: “Ako se sakrijem u rupu nekog gmizavaca, oni će me tražiti sve dok me ne izvuku da ostvare svoje želje.” i tek nakon njegove odluke, dolaska u Mekku i nakon što su Kufljani saznali za njegov protivnički stav prema Jezidu, došao je i poziv iz Kufe. Jasno je da ovaj poziv ne može biti glavni uzrok i najveći motiv u Imamovom pokretu, već ga treba smatrati sporednim pitanjem u odnosu na čvrstu odluku, volju, pored uzvišenog cilja i osmišljenog plana.

Glavna namjera imama Husejna bila je nastaviti borbu protiv Jezida, ali nastavak borbe u Mekki značilo bi njegovu skrivenu pogibiju i ubistvo, a to bi s jedne strane oskrnavilo svetost Božije kuće, a s druge bi se okončalo u korist Jezida ibn Muavije – vidjeli smo kako je Amr ibn Seid, zadužen da ubije imama Husejna, pokušao prvo na miran način, pismom u kojem jamči sigurnost, a potom silom zadržati imama Husejna u Mekki, kako bi tamo mogao tiho okončati stvar i ugušiti pokret u samom začetku.

Koje područje će imam Husejn izabrati za nastavak borbe?

On je odabrao centar islamske države, mjesto najveće eksplozije – Kufu u Iraku, jer je ova provincija bila jedna od većih i jedan od logora islamske vojske, uvijek rival Šamu i po vojnom značaju važnija čak i od Mekke i Medine, a i zato što je stepen obaviještenosti ljudi tog područja, koji se vidi u velikom broju pisama, poziva i izraza spremnosti i podrške, bio toliki da, čak i ako bi oni u određenom trenutku bili silom stavljeni pod kontrolu, još uvijek bi u budućim revolucijama mogli imati uticajnu ulogu. Pored toga postavlja se pitanje bi li Husejn ibn Ali, kao vođa i predvodnik ummeta, imao opravdanje da naspram tolikog broja pisama i poziva odbije putovanje prema Iraku i Kufi? Kako su Kufljani govorili da su spremni žrtvovati svoje duše i imovinu na putu Husejna ibn Alija, istrajavali te uputili veliki broj poziva da ih on vodi, da on nije obratio pažnju na njihov poziv, bi li to bilo prihvatljivo? Isto tako, da je odbio i svoj postupak opravdao time što je već znao da Kufljani neće biti vjerni, kako bi im to mogao dokazati ako bi oni tvrdili da bi ostali vjerni svom pozivu? Drugim riječima, imam Husejn se nalazio na historijskoj raskrsnici, jer da nije pozitivno odgovorio Kufljanima, on bi bio osuđen, u historiji bi se prenosilo da je teren za njegov ustanak bio potpuno spreman, ali da on nije iskoristio priliku ili što nije želio ili spriječen strahom itd. Imam Husejn se pozivu naroda, koji je uporno tražio njegovo vođstvo, odazvao kako bi upotpunio dokaz.

Zaključak

Imam Husejn, s.a., s gledišta šerijata i stvarnih obaveza kojih je bio svjestan, bio je odgovoran da na putu borbe protiv pokvarenosti i Jezidove vlasti te radi podizanja Istine žrtvuje svoju dušu.

S vanjskog gledišta, koje je bilo jasno svima kada je u pitanju odgovor na poziv Kufljana i posebni uvjeti u Iraku, trebao je voditi borbu i izvršiti svoj plan upravo na tom području te po uobičajenoj praksi obavijestiti narod Kufe o svom pokretu i narediti im da se dobro pripreme. Jedan od velikih učenjaka je rekao:

“Husejn ibn Ali je sastavio vanjske i stvarne obaveze i svojim odlaskom prema Kufi izvršio je obje”,[2]

iako svima nije lahko razdvojiti ove dvije vrste obaveza. Imam Husejn je više puta ukazao na oba vida svojih obaveza: svoju stvarnu obavezu objašnjavao je izrazima “zaduženja od strane Allahovog Poslanika u snu”, “Božije htijenje”, “Božija želja” i slično, a svoju spoljašnu obavezu (odziv Kufljanima) je objasnio u različitim govorima, kao na primjer u razgovoru s Ibn Zubejrom, iako je bio svjestan i obaviješten o nevjernosti Kufljana. Jedan od primjera ovakvih govora naveden je na sljedećoj stranici.

 


[1] Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 167; Tarihe Taberi, sv. 7, str. 289; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 168.

[2] Rahmetli šejh Džafer Šušteri u knjizi El-Hasaisu-l-husejnije.

  • 23 Septembra, 2019