Dževn, Ebu Zerrov sluga se bori

Dževn, Ebu Zerrov sluga se bori

Jedan od Imamovih prijatelja je bio i Dževn^[1], Ebu Zerov sluga. On je bio crnac.

Imam mu je rekao:

“Ti si bio s nama da bi bio zdrav i siguran. Sada si slobodan. Idi i nemoj da se nađeš u našoj nedaći.”

On mu je odgovorio:

“O, sine Božijeg Poslanika! Je li uredu da ja sjedim za vašom sofrom u vrijeme ugodnosti, a da vas napustim u teškoćama? Tako mi Boga, miris tijela mi je neugodan, položaj moj nizak, a koža crna. Daj mi priliku da ulaskom u Džennet miris svoga tijela učinim prijatnim, položaj visokim, a boju kože svijetlom! Tako mi Boga, neću se odvojiti od vas sve dok se ova crna krv ne pomiješa s vašom.”^[2]

Otišao je prema neprijateljskim vojnicima i pjevajući ratne pjesme napao ih te prema nekim predajama ubio 25 osoba. Na kraju je i sam pao na zemlju. Imam je došao do njega i proučio dovu:

“Bože, osvijetli njegovo lice, učini njegov miris ugodnim, proživi ga s Muhammedom i njegovom porodicom i uspostavi poznanstvo među njima.”^[3]

Jedan dječak je istrčao iz šatora i zatražio dozvolu. Njegov otac je prije njega postao šehid. Majka mu je rekla:

“Sine moj, ustaj i idi u rat. Bori se na putu sina Božijeg Poslanika dok ne pogineš,”

i on je tako i uradio.

Imam je za njega rekao:

“Izuzetno je mlad, a i otac mu je šehid. Možda majka ne želi da ide u borbu”, a on je odmah odgovorio: “O, sine Božijeg Poslanika, majka mi je i naredila da izađem i da idem u rat.” Imam mu je onda dopustio, otišao je u rat i ovako otpjevao borbenu pjesmu:

Husejn je moj emir, najbolji od svih,

srce Poslanika veseli se s njim.

otac mu je Ali, a mati Fatima,

zar od njega znate za boljega sina?

 Hrabro se borio i na kraju su ga ubili. Odmah su mu odsjekli glavu i bacili je daleko od tijela, prema šatorima. Majka je uzela njegovu glavu i rekla:

“Sine moj, svjetlo oka moga, radosti srca moga, kako si samo lijepo djelo uradio!”

Potom je njegovom glavom udarila jednog neprijateljskog vojnika i oborila ga. Iščupala je noseći stup šatora i krenula da napadne neprijatelja s ovim riječima:

“Među ženama sam starica – slabašna, mršava i klonula, a vas udaram jakim udarcem i branim časne Fatimine sinove.” Napala je dvojicu i ubila ih. Imam Husejn je naredio da je vrate u šator i proučio dovu za nju.^[4]

---

[1]Za ime ovog plemenitog čovjeka u predajama stoje različite verzije: Dževn ibn Huvej, Džuvejn, Dževn ibn Hari i Huvej.

[2]Biharu-l-envar, sv. 45, str. 23; El-Luhuf, str. 109; Musiru-l-ahzan, str. 63.

[3]Biharu-l-envar, sv. 45, str. 23.

[4] Bihar, sv. 45, str. 27; El-Menakib, sv. 4, str. 104; El-Mektel, sv. 2, str. 41.