Filozofski svjetonazor
Filozofski svjetonazor
Iako filozofski svjetonazor nema preciznost i konkretnost naučnog svjetonazora, umjesto toga, s obzirom da se oslanja na niz postulata koji su, kao prvo, očiti i za um neporecivi te se ostvaruju metodom argumenta i dokaza, a kao drugo, univerzalni su i sveobuhvatni (terminologijom filozofije: propisi bića, sa stanovišta što je biće), prirodno je da posjeduje jednu vrstu čvrstine, a nestalnost i nepostojanost, koja se vidi u naučnom, ne postoji u filozofskom svjetonazoru i on nema ograničenost naučnog svjetonazora.
Filozofski svjetonazor daje odgovore upravo na ona pitanja koja su oslonci ideologijama. Filozofsko promišljanje određuje izgled i lice svijeta u svojoj cjelini.
Oba ova svjetonazora, i naučni i filozofski, uvod su za djelovanje, ali na dva različita načina. Naučni svjetonazor je uvod u djelovanje tako što čovjeku daje snagu i sposobnost “mijenjanja” i “raspolaganja” prirodom te mu daje prevlast nad njom tako što je on iskorištava u skladu sa svojim željama i sklonostima. Ali, filozofski svjetonazor je uvod u djelo i utiče na djelo tako što određuje smjer djelovanja i put životnog odabira čovjeka. Filozofski svjetonazor ima uticaja na način čovjekovog postupanja i reakcije u odnosu na svijet te određuje čovjekov stav u vezi sa svijetom. Daje poseban oblik njegovom pogledu na postojanje i svijet. Čovjeku daje ili uzima ideju. Daje smisao njegovom životu ili ga odvlači u ispraznost i ništavilo. Zato kažemo da znanje nije sposobno dati čovjeku onu vrstu svjetonazora koji će biti temelj i osnova ideologije, ali filozofija to jeste.
