Hutba

Hutba

I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu mudrost i umješnost govora.[1]

1. Sa‘d ibn Ibrahim od svoga oca: “Prvi koji je govorio sa minbera je bio Ibrahim, a.s., kad je bio zarobljen Lut, a.s., kojeg su bili zarobili Rimljani. Ibrahim je ratovao s njima sve dok nije oslobodio Luta.”[2]

2. Džabir: “Kada bi Poslanik, s.a.v.a., držao govor, oči bi mu pocrvenile, glas bi mu se povisio, srdžba bi se rasplamsala, kao da upozorava na pristizanje neprijateljske vojske: ‘Eto vam ih ujutro, eto ih večeras!’”[3]

3. Ebu Umame: “Kada bi Poslanik, s.a.v.a., slao zapovjednika sa vojskom, govorio bi mu: ‘Skrati govor i umanji riječi!’”[4]

4. Ammar ibn Jasir: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., naređivao bi nam da skratimo govore.”[5]

5. Džabir ibn Semure Es-Sevai: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je takav da nije dužio hutbu na džumi, već bi držao kratak govor.”[6]

[1] Sad, 20.

[2] Ed-Durru-l-mensur, 1/282.

[3] Kenzu-l-‘ummal, 17974.

[4] Isto, 18126.

[5] Sunenu Ebi Davud, 1106.

[6] Sunenu Ebi Davud, 1107.