Istinska sreća u islamu

Istinska sreća u islamu

Islam je istinsku ljudsku sreću utemeljio na prvenstvu istine i iskonskoj ljudskoj prirodi. Islam na čovjeka gleda realističkim očima objave i njegovu sreću temelji na izvornoj naravi i istinskoj prirodi, koje tvore ljudski duh i tijelo. Islam posmatra čovjeka iz perspektive tijela i duše i njegovih tjelesnih i duhovnih aspekata te uzima u obzir sve njegove iskonske želje i sklonosti, pa u skladu sa svojim uzvišenim učenjima za svaku od njih ima odgovarajuće rješenje.

Oni koji su u prošlosti čovjekovu sreću tražili samo kroz duševna savršenstva, gušeći i zapostavljajući tjelesne požude i spolne nagone, upali su u stanovitu pogrešku, jer nisu vidjeli i nisu uzeli u obzir pola ljudske ličnosti.

Isto tako, oni koji danas ljudsku sreću vide samo u ekonomiji ili u užicima i strastima, potpuno su zanemarili duhovni vid čovjekove ličnosti te su se tako zaputili u bespuće i teško pogriješili.

Čovjek je spoj tijela i duše iz kojeg isijavaju svi duhovni i materijalni nagoni i stremljenja. Onaj ko zanemari bilo koji vid čovjekove ličnosti, u istoj mjeri će naštetiti sveukupnoj ljudskoj sreći. Ljudska sreća slikovito se može predstaviti kao sveto drvo sačinjeno od hiljadu grana i grančica. Neke od njih vezane su za duhovni, a neke druge za materijalni vid čovjekova života. Zbiljsku sreću doživjet će samo onaj čovjek kome čisto stablo sreće, sa svim svojim granama i grančicama, bude pravilo hlad i bude oživilo sve njegove i vanjske i duhovne iskonske nagone i stremljenja.

Osnova islamskog podučavanja naslanja se na čovjekovu iskonsku prirodu, prirodu koja je perom božanskog određenja ispisana u ljudskoj nutrini i predstavlja postojanu i nepromjenjivu narav, darovanu od Boga, koja je zasigurno ugrađena u ljudsko stvaranje i koja se nikada ne mijenja.

فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَتَ اللَّـهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا ۚ لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّـهِ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَـٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, čistoj vjeri, Allahovoj prirodi prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Allahovu stvaranju! To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna.^[1]

Hoće se reći da je islam postojana i čvrsto utemeljena vjera zato što je njeno učenje usklađeno sa čovjekovom prirodom. Upravo zato će ova vjera sebi osigurati konačnu pobjedu – htjeli to njeni protivnici prihvatiti ili ne. Po neminovnom sudu historije, ova vjera će prevladati nad svim vjerama. 

هُوَ الَّذِي أَرْسَلَ رَسُولَهُ بِالْهُدَىٰ وَدِينِ الْحَقِّ لِيُظْهِرَهُ عَلَى الدِّينِ كُلِّهِ وَلَوْ كَرِهَ الْمُشْرِكُونَ

On je Poslanika Svoga poslao sa Uputom i vjerom istinskom, da bi je nad sve vjere uzdigao, makar to mnogobošci mrzili!^[2]

[1] Er-Rum, 30.

[2] Et-Tevbe, 33.