Kako namaz jača ličnost djeteta?
Dijete od kada se rodi pa sve do otprilike pete godine svoga života svoje roditelje vidi izvorom snage i moći u kreaciji. Ono vjeruje da mu roditelji mogu riješti svaki problem. Mnogo je primjera kako su djeca tražila od svojih roditelja da urade ono što nije u njihovoj moći, a jedan od zanimljivih je slučaj djevojčice koja je nakon potresa ostala bez svoje lutke zatrpane pod ruševinama zgrade. Uporno je tražila od roditelja da podignu ogromne ruševine zgrade i izvade joj lutku! To dijete duboko vjeruje da roditelji imaju tu snagu, ma koliko oni pokušavali dokazati suprotno.
Od pete do sedme godine ono shvata da roditelji nisu izvor snage i moći u kreaciji, kao što su do tada mislili. Počinju da tragaju za apsolutnom snagom ili nekom “velesilom”. Ako se dijete u tim godinama pravilno usmjeri na apsolutnu moć njegova će se slabost pretvoriti u snagu jer će ono pronaći tu snagu za kojom traga i neće svoju ovisnost i slabost pokazivati ni pred kim drugim. Dakle, kroz vrijeme dijete malo-pomalo shvata da postoje stvari koje roditelji ne mogu uraditi. Taj prenos snage i moći sa roditelja na Gospodara treba se obaviti na pravilan način. Da da bi se to desilo i da bi dijete to shvatilo potrebno je da upravo u to vrijeme pristupi namazu. Namaz je jedna vrsta poduke za dijete kroz koju uči gdje se i u Kome se nalazi izvor snage i moći. Kada dijete vidi roditelje kako ozbiljno pristupaju namazu shvata da namaz nije neko pitanje koje je ostavljeno na volju roditeljima i ne obavljaju ga zato što im se prohtjelo. Namaz, također, nije neko pitanje koje roditelji obavljaju po svojoj procjeni, tj. ne obavljaju ga zato što su uvidjeli da je tako bolje.
Dijete shvata da se namaz mora obavljati. Ono vidi da su roditelji po svim pitanjima popustljivi, blagi, milostivi pa čak i šaljivi, ali kad je namaz u pitanju krajnje su ozbiljni. Na taj način dijete shvata da postoji taj Izvor snage i moći, shvata da ima neko ko ima toliku moć da može uraditi šta hoće. Taj neko je toliko jak da i njegovi roditelji pred Njim čine naklon.
Roditelji trebaju objasniti djeci da su i oni pod vlašću i upraviteljstvom jedne takve sile. Moguće je da roditeljima nije drago pet puta dnevno stajati na namaz, ali i oni moraju poput odgovornog vojnika stati u postrojiti se u safove. To shvatanje izvora snage i moći izbavlja dijete iz jedne velike opasnosti, a to je opasnost zapadanja u poniženje. Vjera ima program za čovjeka da ga dovodi do vrhunca samostalnosti i neovisnosti o drugima. Bog ne voli da neko bude ovisan o nekomu ili nečemu. Ako ne usmjerimo pažnju djeteta na Boga i Njegovu snagu dijete će biti ovisno o svakoj bezvrjednoj stvari. Postat će slabo i osjećat će se poniženo.
Ovdje dolazi do izražaja vrijednost zikra: la havle ve la kuvvete illa billah – Nema snage i nema moći do Allahove.
