Ključne potrebe u noćima Kadra

Share

Ključne potrebe u noćima Kadra

Mi u noćima Kadra imamo nekolike ključne potrebe i trebamo nastojati da ih otklonimo.

Prva stvar koja nam je potrebna je oprost. Mi imamo veliku potrebu da Gospodar oprosti naše grijehe kako bi se promijenili i osjetili tu promjenu u svom životu. Ako nam grijesi budu oprošteni mi ćemo zaista osjetiti promjenu u životu i proći ćemo kroz jedno lijepo duhovno iskustvo kojeg ćemo poželjeti zauvijek zadržati.

Druga ključna potreba je ostvarenje Božije blizine. Mi žudimo za oprostom upravo zbog te potrebe – da bi osjetili Božiju blizinu. Kada neko osjeti ljepotu i slast oprosta i Božije blizine, u njemu se javi jedan lijep osjećaj. Nakon toga čovjek ne može podnijeti razdovjenost i udaljenost od Gospodara.

Treća potreba je otklanjanje svakodnevnih potreba kako bismo lakše i ugodnije živjeli i robovali Gospodaru. Potrebe koje čovjek ima su zapravo izgovori za uspostavljanje veze sa Gospodarom. Mi Mu se obično obraćamo onda kada imamo neku potrebu i tek onda shvatamo kako je lijepo kucati na Njegova vrata i moliti Ga.

 

Četvrta potreba je popravljanje svoga stanja na Ahiretu. Pred nama je jako dug put do dženneta. To je staza koja se na završava okončanjem ovosvjestskog života, već se nastavlja. Prva postaja je ispuštanje duše, a onda ide kabur, obračun, izbavljenje iz Vatre do uzdizanja u džennetske visine. Sretni du oni ljudi koji su toliko dalekovidni i razboriti da od sada plaču i brinu se za svoje stanje na kijametu.

Najbolji način da otklonimo ove potrebe je osjetimo da nemamo nikoga i da smo sami. Tajna uslišenja dove i opraštanja grijeha jeste upravo taj osjećaj, osjećaj usamljenosti i nezaštićenosti od strane stvorenja i osjećaj zaštićenosti od strane Gospodara. Trebamo u sebi probuditi taj osjećaj i saživiti se sa riječima Imama Alija koji u dovi Kumjel kaže:

“Bože koga ja imam osim Tebe?!”

Do tog osjećaja trebamo doći putem razmišljanja, jer ako to ne uradimo i ne osjetimo sad, po prvi put ćemo osjetiti u trenutku ispuštanja duše.

U časnoj suri Tevba ajet objašnjava kada Gospodar prihvata pokajanje svojih robova. Jedan od razloga zbog čega ova sura nosi ime Tevba je upravo taj.

وَعَلَى الثَّلاَثَةِ الَّذِينَ خُلِّفُواْ حَتَّى إِذَا ضَاقَتْ عَلَيْهِمُ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ وَضَاقَتْ عَلَيْهِمْ أَنفُسُهُمْ وَظَنُّواْ أَن لاَّ مَلْجَأَ مِنَ اللّهِ إِلاَّ إِلَيْهِ ثُمَّ تَابَ عَلَيْهِمْ لِيَتُوبُواْ إِنَّ اللّهَ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ

a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i u buduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.[1]

 

[1] Tevba, 118.

  • 16 Maja, 2020