Konstantna borba

Iskrice Zehrine, s.a., ličnosti

Konstantna borba

Hazreti Fatima se rodila na vrhuncu sukoba između islama i paganstva. Kročila je na svijet stvaranja onda kada su muslimani bili u velikoj borbi i sukobu s tlačiteljskim mnogoboštvom. Kurejšije su držale u ekonomskoj izolaciji Božijeg Poslanika i sve Hašimije. U tim okolnostima je Poslanik zajedno sa svojom vjernom suprugom Hatidžom i čednom kćerkom Zehrom ušao u Ebu Talibov tjesnac. Tri godine je proveo u opsadi Kurejšija. Oni su ih na razne načine obespravili. Na taj način je hazreti Fatima podnoseći ovu tešku opsadu provela dio svoga života. Ona je odbranom istine i nesebičnim zalaganjem na putu vjere i svojih ideala još u djetinjstvu okusila gorčinu obespravljenosti i životnih teškoća.

Godine ekonomske izolacije protekle su veoma teško, a Božiji Poslanik je pobjedonosno izašao iz njih. Bog je Svojom voljom htio da u toj godini hazreti Hatidžu smjesti u svoju blizinu, a Ebu Talib, Poslanikov amidža, zaštitnik i podržavatelj poslaničke misije i pomagač islama, oprostio se s Ovim svijetom. Tako je Poslanikovo srce obuzela žalost i tuga, jer je izgubio najomiljenije i najdraže članove svoje porodice.

Hazreti Fatima, koja se još uvijek nije bila dovoljno okoristila majčinskom ljubavlju, na ovakav način je bila zahvaćena nedaćama i iskušenjima. Iako je i sama izgubila gnijezdo svoje vrijedne ljubavi i topline, ipak je tješila svoga oca u mukama i teškoćama. Poslije preseljenja Ebu Taliba, Poslanikovog amidže, zaštitnika i podržavatelja, Kurejšije su izlile zdjelu svoje ljutnje, zlobe i uznemiravanja na nježno biće časnog Poslanika. Hazreti Zehra je svojim očima gledala kako podle, neodgojene i tvrdoglave (neposlušne) Kurejšije vrijeđaju Poslanika i nastoje ga uznemiriti, a Poslanikov je cilj zapravo bio njihovo izbavljenje iz tmina neznanja i upućivanje na svjetlo upute. Božiji Poslanik se trudio da olakša težinu tereta Zehrinih nedaća i da je ohrabri u strpljenju nad teškoćama. Stoga joj je govorio:

لا تَبْكِي يَا بُنَيَّة، فَإِنَّ اللهَ مَانِعٌ أَبَاكِ، وَنَاصِرُهُ عَلَى أَعْدَاءِ دِينِهِ وَرِسَالَتِهِ

„Kćeri moja, ne plači. Bog će čuvati tvoga oca od zla njegovih neprijatelja i pomoći će ga u borbi protiv neprijatelja vjere i (neprijatelja) njegove poslaničke misije.“[1]

Na taj način je časni Poslanik u dušu svoje plemenite kćerke zasadio uzvišeni duh džihada i borbe, a srce joj razveselio strpljenjem i sigurnošću u pobjedu.

Hazreti Fatima je nakon iseljenja svog plemenitog oca u Medinu otpočela svoje iseljenje iz zaprepašćujućeg prostora Mekke zajedno sa svojim amidžićem Alijem ibn Ebu Talibom koji nije mario za gordost i nadmenost Kurejšija. Ali, a.s., čije su noge od hodanja bile natekle, sastao se s Poslanikom u mjestu zvanom Kuba.

Nakon što je Poslanik učvrstio temelje svoje mubarek vlasti u Medini, hazreti Zehra se preselila u skromnu kuću svoga supruga. Zajedno s njim je učestvovala u ratovima i bila strpljiva nad životnim teškoćama, kao i mukama i problemima koje su pratile borbu na Božijem putu. Ona se trudila da cijelom svijetu predstavi jedinstven primjer porodičnog života. Hazreti Fatima je odigrala izuzetnu i tešku ulogu na putu pomaganja istine i odbrane Poslanikove oporuke i preporuke onda kada je u najtežim danima života Alija ibn Ebu Taliba pored njega zauzela jedinstven stav. Naglasila je da je unutarnji front u životu Alija čvrst i da u njemu nema traga osjećaja slabosti i klonulosti. Međutim, pitanje procjene situacije i zauzimanja stava prepustila je svom vođi i svom suprugu Imamu Aliju, a.s., da on odluči kako god on to želi. Da on naredi i da se njegovoj naredbi pokorava.

Hazreti Zehra, s.a., je svakim subotnjim jutrom išla na mezar šehida tražeći oprost za njih. Ovakav početak sedmičnih poslova veoma dobro pokazuje do koje je mjere hazreti Fatima pridavala značaj džihadu i šehadetu i vrlo jasno svjedoči o njenom praktičnom životu koji je počeo s džihadom i koji je do granice (samog) šehadeta bio oslonjen na džihad, borbu i neiscrpnu istrajnost.[2]

[1] Siretul-Mustafa, str. 205; Tarihut-Taberi, str. 426, Darul-fikr, Bejrut.

[2] Preneseno iz uvoda u knjigu sejjida Musaa Sadra Fatimetuz-Zehra veterun fi gamed.