Kur'an i tajne stvaranja
Kur'an i tajne stvaranja
Kur'ani-Kerim često u ajetima govori o zakonima kosmosa, prirode, nebeskih tijela i o drugim zakonima koje nije bilo moguće spoznati u početku islama izuzev putem Allahove Objave. Možda su neki i bili upućeni u neke od ovih zakona, kao što su Grci i drugi kod kojih je nauka bila razvijena u to vrijeme, ali Arabijski poluotok bio je daleko od toga. Neke činjenice o kojima govori Kur'an postale su jasnije tek nakon što je čovječanstvo došlo na određeni stepen naučnog razvoja i naučnih otkrića. Takvih slučajeva ima mnogo u Kur'anu, a o njima ćemo govoriti, ako Bog da, onda kad budemo objašnjavali ajete koji na to upućuju.
O nekim činjenicama Kur'ani-Kerim govori odlučno i na najljepši način ih objašnjava, a na neke samo ukazuje, jer pojedine među njima teško su pojmljive za ljudski razum datog vremena. Zato je bilo bolje da se na njih samo ukaže, dok će kasniji naraštaji takvo što shvatiti, onda kad čovječanstvo uznapreduje na naučnom polju i kad se dese određena otkrića.
Primjer tajne o kojoj govori Kur'an, a koju će kasniji naraštaji primijetiti, nalazimo u ovom ajetu: “A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste!”[1]
Ovaj kur'anski ajet ukazuje na činjenicu da sve što raste na Zemlji ima svoju mjeru. Danas se pouzdano zna da je svaka vrsta bilja sastavljena od posebnih dijelova s tačno određenom mjerom, tako da, ako bi se ta mjera poremetila, takvo što postalo bi nešto drugo. Te mjere toliko su precizne da ih nije moguće odrediti ni pomoću najpreciznijih mjerila poznatih čovjeku.
Još jedna zapanjujuća tajna na koju ukazuje Allahova Objava jeste potreba određenog drveća i biljki da ih vjetar oprašuje zarad oplođavanja. Uzvišeni Allah kaže: “Mi odašiljemo vjetrove radi oplođavanja!”[2]
Raniji tumači Kur'ana, iako su riječ „el-likah“ tumačili kao „nošenje“, tj. ukazivali su i na ovo kao na jedno od značenja date riječi, ovakvo što objašnjavali su u tom smislu da vjetrovi nose oblake ili da ih kiša nosi. Međutim, ovom tumačenju ne pridaje se velika pažnja, a posebno nakon što se saznalo da vjetar ne nosi oblake, nego ih pomjera s jednog mjesta na drugo. Ispravno tumačenje ovog ajeta, a nakon otkrića biologa, kazuje nam ono što naši prethodnici nisu znali, a to je potreba oprašivanja drveća i biljaka radi oplođavanja te da oplodnja može biti proces koji nastaje kao posljedica vjetra. Tako, npr. kod kajsije, bora, nara, narandže, pamuka, sjemenjača i drugih biljka, nakon što sazrije njihov pupoljak, kesice se otvore i rasipaju se te, nošene vjetrom, neplanski padaju na druge cvjetove.
Uzvišeni Allah ukazuje na prirodni zakon o parovima koji nije svojstven samo životinjama, nego se jednako odnosi i na sve biljke. On kaže: “Allah je od svakog ploda po par, muško i žensko, dao!”[3]
“Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!”[4]
Evo još jedne tajne koju Kur'ani-Kerim otkriva govoreći o kretanju Zemlje. Uzvišeni Allah kaže: “On je za vas Zemlju kolijevkom učinio!”[5]
Treba obratiti pažnju na to kako ovaj ajeti-kerim na veoma suptilan način ukazuje na kretanje Zemlje, koje će se otkriti tek nakon nekoliko stoljeća. Uzvišeni Allah za Zemlju koristi riječ „mehd“, što znači „kolijevka“ (bešika), a koja se pravi za novorođenče i koja se blago pokreće da bi se dijete odmaralo i mirno spavalo. Ono što je bešika za dijete Zemlja je za čovjeka – svojim kretanjem ona mu je prilagođena. Bešika se pokreće radi podizanja djeteta i njegovog odmora, a Zemljino rotaciono i orbitalno kretanje ima za cilj podizanje čovjeka, ali i svega drugog što postoji na Zemlji: životinja, biljaka i nežive prirode.
Ovaj časni ajet na vrlo lijep način ukazuje na kretanje Zemlje, ali ne ističe to jasno i otvoreno, jer u nekadašnje vrijeme ljudi su smatrali da je Zemlja nepokretna. Čak, to je bilo nešto u što se nije smjelo sumnjati.[6]
Još prije četrnaest stoljeća Kur'ani-Kerim otkrio je postojanje drugog kontinenta. Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar je dva istoka i Gospodar zapada dva!”[7]
Stoljećima su tumači Kur'ana zaokupljeni ovim kur'anskim ajetom, pri čemu su ga objašnjavali na različite načine. Neki su kazali da se to odnosi na mjesto izlaska sunca i mjeseca i mjesto njihovog zalaska. Drugi su kazali da se to odnosi na to da sunce u ljetnom i zimskom periodu ne izlazi, odnosno ne zalazi na istim mjestima. Međutim, očito je da ovaj ajet ukazuje na postojanje drugog kontinenta, koji se nalazi na drugoj površini Zemlje koja je obasjana suncem, dok je druga strana, u isto vrijeme, u tami. Dokaz za to jeste ovaj kur'anski ajet: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između dva istoka! Kako si ti bio zao drug!”[8]
Iz ovog ajeta jasno se vidi da je razdaljina između dva istoka najveća osjetilna razdaljina i zbog toga nije moguće tumačiti dva istoka i dva zapada kao dva mjesta izlaska sunca i mjeseca niti kao različitost njegovog (sunce) izlaska u ljetnom i zimskom periodu, jer ta razdaljina nije najveća osjetilna razdaljina. Prema tome, to se jedino može objasniti kao razdaljina između istoka i zapada, a to znači da je zapad istok za jedan dio Zemljine kugle. Samo ovakvo značenje ajeta može imati smisla. Dakle, ovaj kur'anski ajet upućuje na postojanje jednog dijela Zemljine kugle koji je otkriven nekoliko stotina godina nakon objavljivanja Kur'ana.
Kur'anski ajeti u kojima se istok i zapad spominju u jednini označavaju vrstu, kao npr.: “A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana!”[9]
Ajeti u kojima se istok i zapad spominju u dvojini ukazuju na postojanje kontinenta na drugom dijelu Zemljine kugle. A kad se istok i zapad upotrebljavaju u množini, to znači da su oni dijelovi Zemljine kugle.
Kur'ani-Kerim govori i o loptastom obliku Zemlje. Uzvišeni Allah kaže:
“A potlačenom narodu dadosmo u nasljeđe istočne i zapadne krajeve zemlje!”[10]
“Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka!”[11]
“I Ja se kunem Gospodarom istokā i zapadā da ih možemo boljim od njih zamijeniti i niko nas u tome ne može spriječiti!”[12]
Ovi kur'anski ajeti ukazuju na brojnost izlazaka i zalazaka sunca, što znači da je Zemlja loptastog oblika, jer izlazak sunca u bilo kom dijelu Zemljine kugle odgovara njegovom zalasku na drugom dijelu. Prema tome, jasno je da se radi o većem broju izlazaka i zalazaka. Kurtubi i još neki objašnjavaju riječi „el-mešarik“ i „el-megarib“ kao mjesta izlaska, odnosno zalaska sunca sukladno danima u godini. Međutim, ovo je nategnuto objašnjenje za kojim nema potrebe, jer sunce nije imalo određena mjesta izlaska da bi bilo predmetom zakletve, nego se ona razlikuju sukladno različitosti geografskih područja na Zemlji. Prema tome, jedino na taj način može se objasniti značenje istoka i zapada koji se postepeno obnavljaju s obzirom na loptasti oblik Zemlje i njeno kretanje.
Također, u dovama i hutbama Imama Ehli bejta, a.s., naći ćemo ono što ukazuje na loptasti oblik Zemlje. Tako se, npr., prenosi od Imama Sadika, a.s., da je rekao: “Bio sam s jednim čovjekom koji je počivao u akšamsko vrijeme, a putovao potkraj noći (pred zoru). Ja sam klanjao akšam-namaz nakon zalaska sunca, a sabah-namaz kad se ukaže zora. Taj čovjek rekao mi je: ‘Zašto ne radiš onako kako ja radim?! Jer, sunce izlazi kod jednih dok kod nas zalazi, a drugima će opet izaći nakon što izađe kod nas.’ Odgovorio sam: ‘Na nama je da klanjamo kad sunce zađe kod nas i kad se zora pojavi kod nas, a drugi će klanjati onda kad kod njih sunce zađe.'”[13]
Čovjek koji se spominje u hadisu poziva se na različitost mjesta izlaska i zalaska sunca koja proizlazi iz loptastog oblika Zemlje, a Imam Sadik, a.s., priznaje mu to, ali ga upozorava na njegovu vjersku obavezu.
U drugom hadisu Imam Sadik, a.s., kaže: “Ti si obavezan pridržavati se svog istoka i svog zapada!”[14]
Također, prenosi se da je Imam Zejnu-l-‘Abidin, a.s., jutrom i večerom učio u dovi: “Uzvišeni Allah za svako od to dvoje (dan i noć) postavio je granicu određenu i trajanje postojano. Učinio je da svako od to dvoje ulazi u svog sljeditelja i učinio njegovog sljeditelja da ulazi u nj, odredbom Njegovom za robove Njegove.”[15]
Ovim izvanrednim izrazom htio je kazati ono što ljudski razum u to vrijeme nije znao, a to je loptasti oblik Zemlje. Budući da je takvo što bilo daleko od ljudskog razuma zbog toga što se time nije ni bavio, on je – kao Imam, dobro upućen u načine izražavanja – na najljepši način ukazao na tu činjenicu. Jer, da se htio ograničiti samo na ono što je u datom trenutku ljudima bilo poznato, a to je da se nekad skrati noć i razlika u satima pridoda se danu i obratno, onda bi se zadovoljio samo prvom rečenicom: “Učinio je da svako od to dvoje ulazi u svog sljeditelja”, te mu ne bi bila potrebna druga rečenica: “I učinio je njegovog sljeditelja da ulazi u nj”. Prema tome, ova druga rečenica ukazuje na to da, kad noć ulazi u dan, to se dešava u vrijeme kad dan ulazi u noć. Jer, iz ovih riječi očito je to da je ova druga rečenica u službi akuzativa stanja, a što upućuje na loptasti oblik Zemlje. Tako, ulazak noći u dan kod nas odgovara ulasku dana u noć kod drugog naroda. Da Imam, a.s., nije imao zadatak da ukaže na ovakvo što, onda ova druga rečenica ne bi imala nikakvu svrhu – ona bi u tom slučaju bila samo puko ponavljanje prve rečenice.
Objašnjavajući nadnaravnost Kur'ana ograničili smo se samo na ove teme, a i to je dovoljno da se ukaže na činjenicu da je Kur'ani-Kerim Allahova Objava i da je izvan ljudskog opsega.
Osim toga, na Božansko porijeklo Kur'ana ukazuje i činjenica da je Kur'an jedina škola iz koje je izašao Zapovjednik pravovjernih, ‘Ali ibn Ebu Talib, a.s. Razumijevanjem njegovih riječi ponosi se svaki pronicljivi učenjak i iz mora njegovog znanja napaja se svaki dobro upućeni istraživač. Njegovi govori, sakupljeni u djelu Nehdžul-belaga, kad Zapovjednik pravovjernih, a.s., u njima tretira određenu temu, ne ostavljaju mogućnost nikome da nešto doda. Čak, onaj koji nije upućen u njegov životopis pomislit će da je ‘Ali ibn Ebu Talib, a.s., cijeli svoj život proveo istražujući istu temu. Nema sumnje da je ovo njegovo znanje povezano s Objavom i da je crpljeno iz njenog svjetla. Jer, onaj ko poznaje historiju Arabijskog poluotoka, a posebno područja Hidžaz, neće ni pomisliti da je ovo znanje crpljeno iz nekog izvora koji nije sama Objava. Kako je samo lijepo rečeno za djelo Nehdžul-belaga: “To je govor koji nije govor Stvoritelja, ali je iznad govora ljudi!”
Još ću kazati da je potvrda Imama ‘Alija, a.s., o nadnaravnosti Kur'ana – a on je poznat po svojoj izvanrednoj rječitosti i učenosti – sama po sebi dokaz da je Kur'an Allahova Objava. Nije moguće da su njegovo priznanje i potvrda rezultat neznanja i uobraženosti, jer on je prvak u rječitosti i lijepom izražavanju te utočište svih islamskih znanosti i najljepši primjer učenosti. Njegovu genijalnost i vrijednost priznaje i prijatelj i osporavatelj. Također, nije moguće da je njegova potvrda nadnaravnosti Kur'ana formalne naravi i da je ona izražena tek radi nekog ovosvjetskog interesa kao što je ugled i imetak, jer Imam Ali, a.s., bio je svjetionik asketizma i pobožnosti – nije želio ovaj svijet i njegove ljepote, odbio je vodstvo muslimana onda kad mu je uvjetovano da slijedi put dvojice prvih halifa, kao što se nije ni dodvoravao Muaviji tako što bi ga ostavio na vlasti neko vrijeme, iako je dobro znao šta će se desiti onda kad ga razvlasti. Prema tome, njegova potvrda o nadnaravnosti Kur'ana bila je istinska i realna potvrda koja je izvirala iz njegove istinske vjere. To je istina i stvarnost.
[1] El-Hidžr, 19.
[2] El-Hidžr, 22.
[3] Er-Ra'd, 3.
[4] Jasin, 36.
[5] Taha, 53.
[6] Galilej se usudio da, poslije hiljadite hidžretske godine, utvrdi rotaciono (vad'ijj) i orbitalno (intikalijj) okretanje Zemlje i zbog toga je ponižen i prognan tako da je skoro doživio propast. Potom je zatvoren i dugo je ostao u tamnici uprkos njegovoj naobrazbi i naučnoj spremi. Njegove kolege skrivali su svoja otkrića koja su bila u suprotnosti s drevnim legendama, a sve iz straha od Crkve. Usp. El-Hej'etu vel-islam, str. 63, bagdadsko izdanje.
[7] Er-Rahman, 17.
[8] Ez-Zuhruf, 38.
[9] El-Bekare, 115.
[10] El-‘A'raf, 137.
[11] Es-Saffat, 5.
[12] El-Me'aridž, 40-41.
[13] Usp. El-Vesāil, 4/179, hadis br. 4848.
[14] Usp. El-Vesāil, 4/198, hadis br. 4912.
[15] Usp. Es-Sahīfetus-sedždžādijjetul-kāmila, njegova dova ujutro i uvečer.
