Logika suza (četvrti dio)
Logika suza (četvrti dio)
Jedan od važnih uzroka okorjelosti srca je oholost. Ako čovjek ne bude skrušeno i ponizno molio pred vratima Božije milosti srce će mu postati kameno i iz njega neće poteći suze.
Zašto su suze toliko važne?
Jedan od razloga je to što su suze pokazatelj nepostojanja oholosti, te pokuđene osobine koja srce čini tvrdim i kamenim. Nije dovoljno samo neposjedovati kameno srce, već se trebaju u srcu otvoriti svjetlosni izvori suza. Ti izvori su brojni.
Da bismo došli do njih trebamo obratiti pažnju na jednu važnu činjenicu, a to je da naše srce ima neslućene dubine. Naše srce ima zavučene kutke koje čovjek mora pronaći, jer je moguće da se u tim zavučenim kutkovima srca sakrila neka nečistoća, nešto ružno i nepoželjno, a mi samo zato što je skriveno, mislimo da to ne postoji u nama i negiramo njihovo postojanje. Isto tako u dubinama naših srca postoje dobrote o kojima mi nismo obaviješteni. Skrušeno moljenje i plač izvode na vidjelo te lijepe stvari i dobrote koje se kriju u nama. One se jačaju suzama. Naprimjer, mi volimo Poslanika, s.a.v.a i njegovu porodicu. Ta ljubav nije skrivena i ona se nalazi u jednom dijelu našeg srca. Ali tek kad dođemo na skup na kojem se govori o njima, o njihovim nedaćama mi ćemo tad pomisliti na tu ljubav, izvući je iz srca i početi plakati za njima. Te suze će da napoje mladicu ljubavi koja postoji u našem srcu.
Suze su, dakle, važne i neophodne zato što jačaju dobrote, kako skrivene tako i očite u našim srcima. Suze i plač su jedan jako dobar put za njihovo jačanje.
Osoba koja plače iz straha od Božije kazne, iz žudnje za Božijim zadovoljstvom, koja lije suze zbog grijeha zapravo jača dobre sklonosti i težnje u svom srcu.
Šta nas spriječava da lijemo suze?
Sve one ružne osobine i ružna djela koja su skrivena u srcu spriječavaju suzama put izlaska na vidjelo. Nama se preporučuje da svaki dan pretražujemo i analiziramo da li se u nama negdje zavukla neka nečistoća koju možemo dovom i prisnim šaputanjem sa Gospodarom prepoznati i uništiti.
Naprimjer, dok učimo dovu trebamo obratiti pažnju u kojem dijelu dove ne možemo zaplakati. Možda je razlog to što nam nije važan sadržaj dove ili nismo upoznati sa njenim značenjem. Jako je ružno da čovjek i pomisli da mu neka dova nije važna. Ako mu ta misao prođe kroz srce treba odmah učiniti istigfar. Treba se požaliti Gospodaru na svoje stanje sljedećim riječima:
Bože, nalazim se u stanju da mi nije važan kaburski azab? Nije mi važan džehennem. Nije važno to što mi je život tako kratak i što mi se ukazala prilika da nešto dobro učinim. Pa šta mi je onda važno?!
Suze su pokazatelji šta je nama zaista u dubini duše važno i do čega nam je stalo. Bezvrijedne suze treba ostaviti po strani. To su suze koje se liju zbog površnih niskih želja i prolaznih stvari.
Kada suze poteku zbog istinskih želja i briga trebamo biti sretni i zahvalni Bogu, ali ako ne uspjevamo zaplakati znači da krijemo u sebi neke ružne stvari. To može biti polazna tačka za samoobračun.
Poslanik, s.a.v.a. i njegova porodica, Ehli bejt, od nas traže da svaki dan vršimo samoobračun. Čak se u jednoj vrlo zanimljivoj predaji kaže:
“Nije od nas onaj ko ne vrši obračun sa samim sobom svakog dana.”
Samoobračun moramo vršiti kako bi znali šta nam se krije na dnu srca. Kada vidimo šta se sve nataložilo ukorit ćemo svoj nefs koji nas je doveo u tu situaciju. To je način čišćenja srca. Ako se ne budemo čistili na takav način zasigurno nećemo moći uživati blizinu čistih ljudi.