Nemamo više ništa!

Share

Nemamo više ništa!

Supruga šehid Navvaba Safavija kaže:

Poslije iftara sam rekla mužu:

Sada više nemamo ništa ni za sehura ni za iftara, čak ni suhog hljeba!

On se samo osmjehnuo.

Ja sam mu to ponovila nekoliko puta dok se on navečer odmarao.

Ujutro je ustao i napio se vode.

Rekla sam mu:

Jesi li vidio da nije bilo ništa za sehura. Nemamo ništa ni za iftar.

On se opet osmjehnuo.

Poslije sabah namaza sam ponovo rekla. Poslije podne namaza sam ponovo rekla. Sve do zalaska sunca sam stalno ponavljala da nemamo ništa.

Očuo se ezan za akšam namaz. On je obavio akšam namaz a potom je rekao:

Večeras nemamo iftara?

Rekla sam:

Šta ja pričam od sinoć? Nemamo!

On se sa gorko nasmijao i rekao:

Znači nema ni vode u kuhinjskim cijevima?!

Nasmijala sam se i rekla:

E toga vala imamo.

Otišla sam ljuta i prostrla sofru. Stavila sam tanjir i kašiku a bokal vode sam stavila ispred njega.

Još nije bio nasuo čašu vode kada ne neko pokucao na vrata.

Amidžić moga supruga koji je stanovao na spratu ispod nas i koji ga je pazio otišao je da otvori vrata.

Došao je i rekao:

Došlo je oko desetak ljudi iz Koma.

Moj suprug je rekao:

Ponudi ih da uđu.

Svi su ušli. Poselamili su se i sjeli.

Moj suprug je rekao:

Hanuma, donesi nešto da se ljudi omrse.

Ja sam rekla:

Da, u kuhinjskim cijevima za vodu ima dovoljno vode.

Otišla sam i donijela vode.

Moj suprug se gorko osmjehnuo i ponudio goste vodom kako bi se omrsili.

Istog trena se opet očulo da neko lupa na vrata.

Jusufu, suprugovom amidžiću koji je već jednom išao da otvori vrata rekla sam da ide i da ponovo otvori vrata. Ovaj put su sigurno gosti iz Mešheda. Hvala Bogu imamo vode koliko hoćeš u kuhinjskim cijevima.

Rahmetli Navvab nije ništa rekao.

Jusuf je otišao i otvorio vrata. Kada se vratio vidjela sam da je donio nekolike šerpe pune hrane.

Upitala sam:

Šta je ovo?

Rekao je:

Došao je ovaj komšija što stanuje pored nas. Izgleda da su bili pozvali večeras goste na iftar ali iz nekog razloga nisu bili u mogućnosti da dođu.

Moj suprug me je pogledao, nasmijao se i otišao.

Ja sam ostala postiđena.

Servirala sam hranu i poslužila je gostima. Oni su pojeli i otišli.

Suprug mi je rekao:

Jednu noć su sehur i iftar okasnili zbog nekog razloga čiju mudrost mi ne znamo. Koliku si paniku digla?! Kada je hrana došla šutila si? Nema više ni riječi od one silne galame.

Potom je rekao:

Mnogi od nas imaju upravo taj problem, ni šutnja im nije poštena, a ni galama. Kada nemaju vrište i dižu paniku, a kada imaju škrtare i nemarni su.

 

  • 18 Januara, 2022