Ono što se ne može nadoknaditi (drugi dio)

Share

Ono što se ne može nadoknaditi

Iskorištavanje prilika koje se ukazuju čovjeku u životu i okorištavanje životom kao najvećim čovjekovim kapitalom ključni je temelj uspjeha na svim poljima, kako materijalnim tako i duhovnim.

Imam Ali, a.s. u jednoj izreci u Nehdžul belagi kaže:

Prilika mine poput oblaka. Koristite se prilikama dobrim.[1]

 

Brojni su razlozi zbog kojih čovjek propušta prilike koje mu se ukazuju, a najvažniji su lijenost i odlaganje poslova.

Lijenost i bezvoljnost je vrsta bolesti koja uništava čovjekov dunjaluk i ahiret. Upravo zato je islam pokudio tu osobinu i upozorio svoje sljedbenike na nju.

U vezi sa odlaganjem poslova kao važnim uzrokom propuštanja prilika Imam Ali, a.s., u pismu svom prijatelju kaže:

“Isplaniraj i iskoristi ostatak svog života i nemoj govoriti sutra i prekosutra. Zaista, prije tebe su stradali oni koji su se zaustavili na svojim željama i koji su odlagali obaveze i poslove sve dok im nije iznenada došla odredba od Boga i zatekla ih u nemaru.”

Često se ljudi pitaju kako da se na najbolji način okoriste prilikama. Sagledavajući upute predvodnika vjere može se zaključiti da se čovjek može okoristi prilikama ako se posveti robovanju Bogu, svođenju računa sa samim sobom, zaokupi ahiretskim poslovima i usmjeri svoje misli na važna životna pitanja.

Imam Ali, a.s. u komentaru ajeta a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu[2] kaže:

“Ne zaboravi da svojim zdravljem, svojom snagom, svojim slobodnim vremenom, svojom mladošću i svojom čilošću tražiš ahiret.”

U jednoj dovi on kaže:

“Bože moj, daj mi priliku da je iskoristim da postigem cilj za koji si me stvorio, zaokupi me samo onim što si mi naredio da izvršavam, nemoj da me lišiš dok ja išćem od Tebe i nemoj da me kažnjavaš dok ja tražim oprost od Tebe.”

Sve se na svijetu može nadoknaditi osim prilika. Svaka minuta čovjekovog života je kapital koji mu izmiče iz ruka i koji se nikada neće vratiti. Čovjek misli da će vječno živjeti i zbog toga ne cijeni prilike koje mu se ukazuju. Vrijeme provodi u beskorisnim poslovima i u nemaru. Mnogi dođu sebi onda kada bude kasno i kada bore prekriju njegovo lice.

Velikani koji su znali cijenu vremena uspjeli su iza sebe ostaviti velika naučna djela i biti izvor velikih pozitivnih promjena i preokreta i u društvu. Njihovi plodonosni životi su uzor svim, a posebno mladim ljudima. Prema tome, najpametniji, najuspješniji, najdugovječniji ljudi su oni ljudi koji iskorištavaju prilike  i vode računa o njihovom prolasku.

Blagoslovljeni mjesec ramazan je bez sumnje jedna izuzetno važna prilika u životu kojom se čovjek može mnogo okorisiti.

[1] Nehdžu-l-belaga, izreka 21.

[2] Kasas, 77.

  • 20 Maja, 2020