Pitanje koje se često postavlja

Pitanje koje se često postavlja

Rasprava Ali ibn Mejsama sa skupinom sljedbenika ehli sunneta

Upitali su Alija ibn Mejsama:
“Zašto se Ali ibn Ebi Talib suzdržao i nije ušao u sukob sa njima (onima koji su uzurpirali njegovo pravo na hilafet)?”

On je odgovorio:

“Kada su Beni israilci počeli da obožavaju tele Harun nije ušao u sukob sa njima.“

Oni su rekli:

“Zar Ali, a.s., nije imao snage da se bori sa njima?”

Odgovorio je:

“Isto kao što je Harun, a.s., rekao Musau, a.s.:

ابْنَ أُمَّ إِنَّ الْقَوْمَ اسْتَضْعَفُونِي وَكَادُواْ يَقْتُلُونَنِي

“O sine majke moje,” – reče Harun – “narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio.”[1]

Nuh, a.s., svom Gospodaru:

أَنِّي مَغْلُوبٌ فَانتَصِرْ

“Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!”[2]

Lut, a.s., svom narodu:

قَالَ لَوْ أَنَّ لِي بِكُمْ قُوَّةً أَوْ آوِي إِلَى رُكْنٍ شَدِيدٍ

“Ah, da ja samo imam moć nad vama” – reče on – “ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!”[3]

Musa, a.s., svom Gospodaru:

قَالَ رَبِّ إِنِّي لا أَمْلِكُ إِلاَّ نَفْسِي وَأَخِي

“Ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim.”[4]

 

Zapovjednik vjernika, a.s., je tako u jednom hadisu rekao:

“Ja sam se ugledao na šest poslanika. Prvo na Ibrahima, a.s., prijatelja božijeg kada je rekao:

وَأَعْتَزِلُكُمْ وَمَا تَدْعُونَ مِن دُونِ اللَّهِ

I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate.[5]

Ako kažete da se Ibrahim, a.s., bez razloga udaljio od njih uznevjerovali ste u Božiju knjigu. Ako prihvatite činjenicu da se Božiji poslanik (Ibrahim, a.s.) zbog neprimjerenog ponašanja svog naroda udaljio od njih onda je opravdanje opunomoćenika Božijeg poslanika prihvatljivije.

Drugo, na Luta, a.s., kada je rekao:

قَالَ لَوْ أَنَّ لِي بِكُمْ قُوَّةً أَوْ آوِي إِلَى رُكْنٍ شَدِيدٍ

 

“Ah, da ja samo imam moć nad vama” – reče on – “ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!”[6]

Ako kažete da je Lut, a.s., imao snagu da odbije njihovo zlo uznevjerovali ste, a ako prihvatite činjenicu da Božiji poslanik Lut, a.s., nije imao snage ni pomagača da im se suprotstavi pa onda je opravdanje opunomoćenika Božijeg poslanika prihvatljivije.

Treće, na Jusufa, a.s. kada je rekao Gospodaru:

قَالَ رَبِّ السِّجْنُ أَحَبُّ إِلَيَّ مِمَّا يَدْعُونَنِي إِلَيْهِ

Gospodaru moj,” – zavapi on – “draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju.”[7]

Ako ne prihvatite da je Jusuf, a.s., dao prednost zatvoru samo da bi pobjegao od onoga što uzrokuje Božiju srdžbu, uznevjerovali ste, a ako prihvatite da je Božiji poslanik Jusuf, a.s., uradio to samo da bi pobjegao od onoga što izaziva Božiju srdžbu onda je opravdanje opunomoćenika Božijeg poslanika prihvatljivije.

Četvrto, na Musa, a.s., kada je svom narodu rekao:

فَفَرَرْتُ مِنكُمْ لَمَّا خِفْتُكُمْ

“a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao.”[8]

Ako kažete da je Musa, a.s., bez razloga pobjegao od njih i da mu nije prijetila nikakva opasnost uznevjerovali ste, a ako prihvatite da je Božiji poslanik Musa, a.s., tako postupio da bi pobjegao od njihove zlobne namjere onda je opravdanje opunomoćenika Božijeg poslanika prihvatljivije.

Peto, na Haruna, a.s., kada je rekao Musau, a.s.:

 

ابْنَ أُمَّ إِنَّ الْقَوْمَ اسْتَضْعَفُونِي وَكَادُواْ يَقْتُلُونَنِي

“O sine majke moje,” – reče Harun – “narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio.”[9]

Ako kažete da Beni Israili nisu stavili Haruna u situaciju gdje se osjećao slabim i nisu ga htjeli ubiti uznevjerovali ste, a ako prihvatite činjenicu da su Beni Israili stavili Božijeg poslanika Haruna, a.s., u situaciju da je se osjećao slamim I nemoćnim i da su  ga skoro ubili, onda je opravdanje opunomoćenika Božijeg poslanika prihvatljivije.

Šesto, na Božijeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.a. Kada je Božiji poslanik, Muhammed, s.a.v.a., pobjegao u pećinu Savr mene je ostavio da legnem u njegovu postelju. Ja sam  tada žrtvovao svoju dušu na Božijem putu. Ako kažete da je Muhammed, s.a.v.a., bez razloga  pobjegao i da mu je nije prijetila opasnost od njih uznevjerovali ste, a ako prihvatite činjenicu da su nevjernici zastrašili Poslanika, s.a.v.a., i on nije imao drugi izlaz osim da ode u pećinu, onda je opravdanje opunomoćenika Božijeg poslanika prihvatljivije.

Prisutni su rekli:

Istinu si rekao, o Zapovjedniče vjernih!

Kitabu-l-Ihtidžadž

[1] A’raf, 150.

[2] Kamar, 10.

[3] Hud, 80.

[4] Maida, 25.

[5] Merjem, 48.

[6] Hud, 80.

[7] Jusuf, 33.

[8] Šu’ara, 21.

[9] A’raf, 150.