Poslanikovi, s.a.v.a., posljednji dani života

Poslanikovi, s.a.v.a., posljednji dani života

Opća mobilizacija za pohod na Rimljane[1]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je pridao veliku važnost brizi za sjeverne granice islamske države, koje su bile u dodiru s državom Rimljana koji su imali jaku vojsku. Perzijska država nije predstavljala neku veliku opasnost za islamsku državu, s obzirom na to da su u njoj znakovi raspada bili očiti, a nije posjedovala ni duhovnu ideologiju koju je trebala braniti poput kršćanstva kod Rimljana. Stoga su samo Rimljani predstavljali opasnost za mlado islamsko uređenje, naročito zato što su neki od onih licemjera, koji su izazivali nered i bili odstanjeni iz islamske države, otišli u Šam, gdje su im se pridružili i neki drugi, što je uz postojanje kršćana u području Nedžrana također bio politički razlog da potakne Rimljane da im pomognu. Međutim, sve ovo nije bio razlog za toliku pažnju i brigu koja se očitovala u Poslanikovim, s.a.v.a., pripremama velike vojske u kojoj su bila sva poznata lica ashaba, osim Alija i nekih njemu odanih. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je zapravo želio da oslobodi političku sredinu od stvari koje bi mogle predstavljati prepreku za proces prenošenja vlasti na Alija ibn Ebu Taliba, a.s., kako bi on preuzeo dužnost hilafeta nakon njega.

Naime, nakon što je Poslanik, s.a.v.a., osjetio nezdovoljstvo i zamjerku kod određenih ljudi zbog njegovog neprestanog naglašavanja Alija, a.s., kao autoriteta i njegove dostojnosti da dovrši Vjerovjesnikov put, naročito nakon prisege Gadir (događaj kod barice Hum), želio je da iz Medine odstrani svaku političku napetost kako bi Ali, a.s., bez nekog sukoba ili prepiranja preuzeo uzde vlasti nakon njega. Stoga je Božiji Poslanik, s.a.v.a., podigao zastavu i predao je Usami ibn Zejdu, mladom komandantu, mudro ukazujući na važnost dostojnosti i sposobnosti u vođstvu, te pod njegovu komandu stavio velikane muhadžira i ensarija i rekao mu:

سِرْ إِلَى مَوضِعِ‏ قَتْلِ‏ أَبيكَ‏ فَأَوْطِئْهُم الْخَيلَ، فَقدْ وَلَّيْتُكَ هَذَا الْجَيشَ، فَاغْزُ صَبَاحًا عَلى أَهْلِ أُبْنَى.

“Kreni prema mjestu pogibije svog oca i pregazi ih svojim konjem. Ja sam te postavio na čelo ove vojske pa ujutro kreni u pohod na stanovnike Ubna.”

Međutim, duh neposlušnosti, pohlepa za vlašću i nedostatak discipline doveli su neke ljude do toga da se ne predaju u potpunosti Poslanikovoj zapovijedi, moguće zato što su bili svjesni da Poslanik, s.a.v.a., ima cilj da ih udalji iz Medine. Stoga su pokušali odgoditi polazak vojske koja je bila spremna u logoru Džurf. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je saznao za to pa se rasrdio i otišao u džamiju ogrnut kadifom i čela umotanog zbog jakih bolova. Popeo se na minber, zahvalio se Allahu i veličao ga, pa potom rekao:

أَمَّا بَعْدُ أَيُّهَا النَّاسُ فَمَا مَقَالَةٌ بَلَغَنِي عَنْ بَعْضِكُمْ فِي تَأْمِيرِ أُسَامَةَ وَ لَئِنْ طَعَنْتُمْ فِي‏ تَأْمِيرِي‏ أُسَامَةَ فَقَدْ طَعَنْتُمْ فِي تَأْمِيرِي أَبَاهُ قَبْلَهُ وَ ايْمُ اللَّهِ إِنْ كَانَ لِلْإِمَارَةِ خَلِيقًا وَ إِنَّ ابْنَهُ مِنْ بَعْدِهِ لَخَلِيقٌ لِلْإِمَارَةِ وَ إِنْ كَانَ لَمِنْ أَحَبِّ النَّاسِ إِلَيَّ فَاسْتَوْصُوا بِهِ خَيْرًا فَإِنَّهُ مِنْ خِيَارِكُم‏.

“Ljudi, šta ovo čujem od nekih od vas što sam imenovao Usamu kao zapovjednika? Ako ste kritikovali moje imenovanje Usame, vi ste me već kritikovali radi imenovanja njegovog oca kao zapovjednika. Tako mi Allaha, on je bio dostojan zapovjedništva i doista je i njegov sin nakon njega dostojan zapovjedništva. Doista je on bio jedan od meni najdražih ljudi i doista su njih dvojica dobri čuvari svakog dobra. Želite za njega svako dobro jer je doista on jedan od vaših najboljih.”

Poslanikova, s.a.v.a., bolest se pogoršala, ali težina bolesti ga nije spriječila da se temeljito pobrine za odlazak vojske i svakome ko bi ga posjetio stalno bi govorio:

أَنْفِذُوا جَيْشَ أُسَامَةَ!

“Pokrenite Usaminu vojsku.”[2] Više puta je naglasio:

جَهِّزُوا جَيشَ أُسَامةَ، لَعَنَ اللَّهُ مَنْ تَخَلَّفَ عَنْهُ!

“Spremite Usaminu vojsku. Neka je Božije prokletstvo na one koji ne krenu s njima.”[3]

Neki muslimani su vijest o pogoršanju Poslanikovog, s.a.v.a., stanja prenijeli do mjesta logora vojske u Džerfu, pa se Usame vratio do Medine kako bi posjetio Poslanika, s.a.v.a. Poslanik, s.a.v.a., je podstakao Usamu da ipak krene prema cilju koji mu je određen rekavši mu:

اغْدُ عَلَى بَرَكَةِ اللهِ!

“Ujutro kreni uz Božiji blagoslov.”

Usama se brzo vratio u kasarnu bodreći vojsku da krene prema dužnosti koja joj je data. Međutim, kolebljivi i oni koji su žudili za hilafetom spriječili su njihov odlazak, tvrdeći da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., na smrtnom času, uprkos Poslanikovom, s.a.v.a., istrajavanju da vojska požuri i da se ne koleba u dužnosti koja joj je prepuštena.