Odbrojavanje dana do šehadeta Božijeg Poslanika, s.a.v.a. – 1
Odbrojavanje dana do šehadeta Božijeg Poslanika, s.a.v.a.
Predskazivanje
Šta se desilo u ponedjeljak, utorak i srijedu 20., 21. i 22. safera 11. godine po Hidžri po mjesečevom kalendaru, 3., 4. i 5. hordada 11. godine po Hidžri po sunčevom kalendaru, 19., 20. i 21. maja 632. godine po gregorijanskom kalendaru.
S imenom Allaha Svemilosnog Samilosnog
Poslanik, s.a.v.a., je ova tri dana proveo u svojoj kući i u bolesničkoj postelji. Nije izlazio iz kuće, osim za neke namaze u džematu.
U tim danima dok je Poslanik u svojoj kući provodio period svoje bolesti, Zapovjednik vjernika, a.s. i skupina ashaba su sjedili pored njega. Neki su plakali. Neki su zabrinuto gledali u Poslanika, s.a.v.a. Svi su bili onespokojeni.
Činilo se da je i jedna grupa urotnika bila prisutna oko Poslanika, s.a.v.a., da ne bi ostana neobaviještena o onome što se dešava unutar Poslanikove kuće i o Poslanikovom stanju.
Božiji poslanik, s.a.v.a., da bi upotpunio dokaz onim ljudima koji su nedosljedni i nepostojani u zavjetu, a posebno ovoj skupini političara kroz alegoriju i išaret je rekao:
Neka lica su zablistala, a neka su potamnila. Jedna skupina ljudi je postala sretna, a druga nesretna.
Potom je počeo da govori o vrlinama ljudi koji su bili pod pokrivačem (Ashabu Kisa’) i ukazujući na sekalejn (dvije izuzetno vrijene stvari) ovako je objasnio ponašanje nepravednika prema te dvije vrijedne stvari i uspomene:
„Nepravednici su pocijepali (rastrgali) prvu vrijednu stvar, a drugu odbacili po strani. Njihov obračun je sa Bogom. Svaki rob je talac djela kojeg radi. Neprijatelji Alija i njegove porodice su u džehennemu, a prijatelji Alija i njegove porodice su u džennetu.“[1]
Tokom ova tri dana Usamina vojska koja je trebala biti kilometrima daleko do Medine i dalje je u Džurfu nepomično stajala.
Časni Poslanik koji je vidio budućnost muslimana u opasnosti u svakoj prilici ih je upozoravao.
U tim danima i tokom Poslanikove bolesti on je pozvao muhadžire i ovako ih savjetovao:
„O ljudi, ja sam pozvan ka svome Gospodaru. Moram se pridružiti svojoj braći i Božijim poslanicima. Sada vas obaviještavam da sam ja svom nasljedniku ostavio oporuku. Nisam vas ostavio kao stoku (već sam odredio vašu budućnost) i nisam bio nepažljiv prema vašim poslovima.“
Tada se ustao Omer i rekao:
„O Poslaniče božiji, da li oporučuješ ono što su poslanici prije tebe oporučili?“
„Da.“ – odgovorio je.
Omer je rekao:
„Da li je to po Božijoj naredbi ili po tvojoj?“
Poslanik mu je naredio da sjedne, a onda je rekao:
„Ove riječi su Božija naredba… Ja oporučujem po Njegovoj naredbi. Moja preporuke je Božija preporuka. Ko god meni iskaže neposlušnost Bogu je iskazao neposlušnost, a ko ne bude slušao moju oporuku on nije poslušan meni. Pokornost Bogu je pokornost meni, a ne ono što ti i tvoj prijatelj želite.“
Potom se Poslanik, s.a.v.a., uznemiren okrenuo prema ostalima i oporučio Zapovjednika vjernika.
Božiji poslanik je Zapovjednika vjernika, a.s., predstavio kao svoga opunomoćenika i rekao:
„Pa neka prisutni dostave odsutnima.“
Slijedom tog događaja Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao:
Ali ibn Ebi Talib je znamen, predvodnik i poglavar. Ko se god okrene od njega zalutat će, a ko god bude išao ispre njega otići će u Vatru.
Na kraju ovog govora Božiji poslanik, s.a.v.a., je od sviju zatražio potvrdu da će ove riječi dobro zapamtiti i prisutni su to potvrdili.[2]
[1] El-faik fi garibil-hadis, Zemahšari, sv. 1, str. 150.
[2] Biharul-envar, sv. 22, str. 478, Turfu minel-enbija ve menakib, str. 137-138.