Posljednji trenuci života Zapovjednika vjernika, Imama Alija, a.s.

Posljednji trenuci života Zapovjednika vjernika, Imama Alija, a.s.

Bakir Šerif El-Kureši

U noći uoči dvadeset i prvog ramazana za koju je rečeno da je noć Kadra, pojačali su se teški bolovi Imama, a.s., jer se otrov proširio po njegovom cijelom časnom tijelu.

Njegov sin Muhammed ibn Hanefije ovako opisuje te trenutke: “Gledali smo njegova stopala kako su poplavila, to nam je teško palo i izgubili smo nadu za njega. Ponudili smo mu jelo i piće, odbio je. Gledali smo njegove usne kako se miču učeći zikr, a sa njegovog čela kiptio je znoj. Upitao sam ga: ‘Zašto ti se čelo znoji’?

Imam, a.s., je odgovorio: ‘Sinak moj, doista, čuo sam Poslanika, s.a.v.a., kad je govorio: ‘Doista, kada se vjerniku spusti smrt, čelo mu se znoji i utiša se njegovo jaukanje.’ Kada je osjetio da mu je čas blizu, okupio je svoju djecu kako bi se oprostio s njima. Kada su se okupili oko njega, tihim glasom je rekao: ‘Allah je moj namjesnik nad vama i ostavljam vas Allahu na čuvanje.’

Djeca počeše glasno plakati, a njegov dragi sin Imam Hasan, a.s., mu se obrati i reče: ‘Oče, šta te navelo na ovo?’

Odgovorio je: ‘Sinak moj, sanjao sam tvog djeda Poslanika, s.a.v.a., noć prije ove nesreće, pa sam mu se žalio na poniženja i uznemiravanja u kojima se nalazim od ovog ummeta. On mi reče: ‘Moli protiv njih!’ Pa sam rekao: ‘Bože, zamijeni im mene s nekim gorim od mene, a meni zamijeni njih sa boljim od njih.’ Pa mi je rekao: ‘Allah je uslišao tvoju molbu i nakon tri dana će te prenijeti kod nas’ i prošla su tri dana. Ebu Muhammede, poručujem ti dobro u vezi Ebu Abdullaha – Husejna, pa vas dvojica ste od mene, a ja od vas.’ Potom se okrenuo ostaloj djeci i naredio im da se ne protive dvojici prvaka mladića u Džennetu, dvojici Imama, Hasanu i Husejnu i da im se pokoravaju. Zatim je rekao: ‘Nek vam Allah podari lijepu utjehu. Znajte da večeras odlazim da se pridružim mome miljeniku Muhammedu, s.a.v.a., kako mi je on i obećao.’ Tada je na neko vrijeme izgubio svijest. Kada je došao svijesti, rekao je svojoj djeci: ‘Evo Božiji Poslanik, s.a.v.a., moj amidža Hamza, moj brat Džafer i Poslanikovi ashabi, svi govore: ‘Požuri sa dolaskom, jer čeznemo za tobom.’

Zatim im je blagim tonom rekao: ‘Sve vas ostavljam Allahu na čuvanje. Allah je moj namjesnik nad vama i dovoljan je Allah kao namjesnik.’ Potom je nazvao selam plemenitim melekima koji su ga okružili da prenesu njegovu svetu dušu u uzvišeni Firdews i počeo je učiti ajete iz časnog Kur'ana, a posljednje što je izgovorio bio je časni ajet:

لِمِثْلِ هَٰذَا فَلْيَعْمَلِ الْعَامِلُونَ 

Za ovako nešto nek usrdni djeluju.[1]

إِنَّ اللَّهَ مَعَ الَّذِينَ اتَّقَوا وَّالَّذِينَ هُم مُّحْسِنُونَ

Allah je zaista uz one koji Ga se boje i upravo je uz dobročinitelje.[2]

Tad mu je časna duša odletjela prema Džennetu okružena Božijim melekima, vjerovjesnicima i njihovim opunomoćenicima. Ta veličanstvena duša se uzdigla ka svome Stvoritelju da Mu predoči ono što je pretrpila od muka na putu uzdizanja riječi islama i ono što je pretrpila od kurejšijskih arogantnih čelnika. Uzdigla se kod uzvišenog Allaha ta božija naklonost koju je On stvorio kako bi raspršio tmine neznanja i očistio Zemlju od prljavštine i nečistoće paganstva. Zbilja ljuljali su se stubovi pravde, izbrisana su znamenja vjere i umro je otac otuđenih, utočište siročadi i pomagač slabih.

Imam je otišao u Džennet, a bio je izmučen, iscrpljen, utonuo u nevolje i nedaće koje je trpio od čelnika Kurejša koji su odbili da se u jednoj kući sastavi vjerovjesništvo i hilafet, pa su ga udaljili sa njegovog mjesta i vođstva ummeta nakon preseljenja njegovog brata i amidžića Poslanika, s.a.v.a., i kada je hilafet konačno stigao do njega, oni su se borili protiv njega ratovima i zadali mu bolne udarce, pa su pokvarili njegovu vojsku i ostavili ga u zidinama Kufe da ispusti duboke bolne uzdahe.

Esma bint Umejs je prenijela da je Imam ispustio samrtni hropac i izgubio svijest, pa je došao sebi i govorio: ‘Dobro došli! Dobro došli! Sva hvala pripada Allahu Koji nam je ispunio Svoje obećanje i ostavio nam Džennet u naslijeđe.’

Neko ga upita: ‘Šta vidiš?’

On reče: ‘Evo Božijeg Poslanika, mog brata Džafera, mog amidže Hamze. Kapije neba su otvorene, meleki silaze, nazivaju mi selam i daju mi radosne vijesti, evo i Fatime okružene svojim sluškinjama, a evo i moga boravišta u Džennetu, Za ovako nešto nek usrdni djeluju.’”[3]

[1] Es-Saffat, 61.

[2] En-Nahl, 128.

[3] Es-Saffat, 61.