Poštovanje ličnosti – važan stub odgajanja

Poštovanje ličnosti – važan stub odgajanja 

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

وَقُل لِّعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ

Reci robovima Mojim da govore ono što je najbolje.[1]

Jedan od karakternih potencijala i prirodnih riznica, koji je mudrom Božijom odredbom položen u nutrinu svakog čovjeka, jeste ljubav prema samom sebi. Svaki čovjek, prije svega i prije bilo koga, voli sebe i prirodno je zaljubljen u sebe. Ništa čovjeku nije drago kao on sam sebi.

Instinkt ljubavi prema samom sebi jedan je od temelja odgoja djeteta. Vješt odgajatelj može iskoristiti ovaj prirodni potencijal te u okrilju ovog instinkta samoljublja odgojiti kod djeteta brojne poželjne moralne osobine.

Instinkt samoljublja predstavlja važnu dječiju nutarnju snagu koja, ako se njom bude ispravno upravljalo, može postati izvor sreće, a ako se njom ne bude valjano upravljalo, može dovesti do velikih nesreća.

Jedan od načina zadovoljavanja urođene ljubavi prema sebi jeste izražavanje poštovanja prema djeci i njihovoj ličnosti. Dijete kojem je u porodici u dovoljnoj mjeri iskazano poštovanje i kojem instinkt samoljublja bude zadovoljan, ima prirodni duh i psihičku ravnotežu. Od ovako odgojenog djeteta može se očekivati lijep moral i pravedno postupanje. U suprotnom, dijete koje nije doživjelo lijep odnos i poštovanje od svojih roditelja i čija prirodna želja za samoljubljem nije zadovoljena u porodičnom okruženju, osjećat će poniženost, imat će kompleks niže vrijednosti, slomljen duh i psihički će biti uzdrmano. Ovakvo unutrašnje stanje na nepoželjan način ispoljava se u ponašanju i govoru djeteta. Ono će kasnije biti izloženo brojnim zastranjenjima i u životu će se suočavati sa mnogim opasnostima.

Poštivanje ličnosti, ne samo u porodičnoj sredini, predstavlja jedan od glavnih stubova odgoja djeteta, štaviše, ova ljudska vrlina predstavlja važan stub društvenog života i važnu naučnu i vjersku obavezu svih ljudi.

[1] El-Isra’, 53.