Preseljenje Poslanikovog sina Ibrahima
Preseljenje Poslanikovog, s.a.v.a, sina Ibrahima
U velikoj Poslanikovoj radosti zbog uspjeha islama i širenja Poslanice, kada su ljudi počeli masovno ulaziti u Božiju vjeru, razbolio se njegov sin Ibrahim, kojem je bila već druga godina. Njegova majka Marija[1] ga je liječila, ali ništa nije koristilo. Poslanika, s.a.v.a, su onda obavijestili da mu je sin na samrti pa je došao i zatekao Ibrahima kako u krilu majke udiše posljednje udisaje, pa ga je uzeo govoreći:
يا إِبْراهيمُ إِنّا لَنْ نُغْنى عَنكَ مِنَ اللهِ شَيْئًا، إِنّا بِكَ، يا إِبراهيمُ، لَمَحْزُونُونَ، تَبكى العينُ وَيحزن القلبُ وَلا نَقُول ما يُسخِطُ الرَّبّ وَلَوْلا أَنّه أَمرٌ حقٌّ وَوَعْدٌ صِدْقٌ وَإِنّها سَبِيل مأتيَّة، لَحَزِنّا عَلَيكَ حُزنًا شَديدًا أشدَّ مِنْ هذا.
“Ibrahime, mi ti ne možemo ništa učiniti pred Božijom odredbom. Doista smo tužni zbog tebe, oči suze liju, srce se rastužilo, ali nećemo izgovoriti ono što izaziva srdžbu Gospodara. Da to nije istinito i sveobuhvatno obećanje, jer doista će naš posljednji slijediti onog prvog, zbog tebe bismo, Ibrahime, bili jako uznemireni.”
Znakovi tuge su bili očiti na licu Božijeg Poslanika pa su ga upitali: “Božiji Poslaniče, zar ti nisi nama to zabranio?”, a on im je odgovorio: “Nisam zabranio tugu, već sam zabranio grebanje po licu, cijepanje okovratnika i zazivanje šejtana.” Preneseno je da je rekao i ovo: “Ovo je samo milost. Ko se ne smiluje, neće mu se smilovati.”
Zbog uzvišenog položaja Poslanika, s.a.v.a., kod Svevišnjeg Allaha i mu'džiza koje je donio kako bi ljudi povjerovali, neki muslimani su pomislili da je pomračenje sunca na dan Ibrahimovog preseljenja Božiji znak zbog tog događaja. Međutim, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je odmah odbacio ovu tvrdnju bojeći se da se praznovjerje ne pretvori u uvjerenje koje će neznalice prihvatiti. Zato je rekao:
أَيُّها النَّاسُ، إِنَّ الشَّمْسَ والْقَمَرَ آيَتَانِ مِنْ آيَاتِ اللهِ لَا يَنْكَسِفَانِ لِمَوْتِ أَحَدٍ ولا لِحَيَاتِهِ.
“Ljudi, doista, Sunce i Mjesec su dva Božija znaka i neće se pomračiti zbog nečije smrti niti zbog nečijeg života.”[2]
[1] Marija bint Šem'un El-Kibtijje, porijeklom iz Egipta. Mekukis, vladar Aleksandrije i Egipta poslao ju je Poslaniku, s.a.v.a. Rodila je Ibrahima, sina Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Marija je, pored toga što je bila izuzetno lijepa, bila i vrlo pobožna žena. Poslanik, s.a.v.a., ju je mnogo volio, zato su je “neke” od njegovih supruga i uznemiravale i potvarale.
[2] Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 137-143.
