Stepen vjerovanja i obožavanja Boga

Iskrice Zehrine, s.a., ličnosti

Stepen vjerovanja i obožavanja Boga

 

Vrijednost svakog savršenog čovjeka zavisi od vjerovanja u Allaha, a obožavanje Boga se smatra stepenikom za stizanje do vrhunca i potpunosti ljudske uzvišenosti. Božiji poslanici i evlije se sukladno stepenima vjerovanja, obožavanja Boga i svoga iskrenog robovanja Njemu na Ovom svijetu, nalaze u vječnom Džennetu i na različitim položajima iskrenosti.

Kao što smo vidjeli u suri Ed-Dahr, časni Kur’an je svjedok Zehrinog savršenstva iskrenosti, straha od Uzvišenog Gospodara i njenog izuzetno jakog vjerovanja u Boga i Sudnji dan, a potom je Božiji Poslanik svjedok vjerovanja te predvodnice žena oba svijeta kada kaže:

إِنَّ ابْنَتِي فَاطِمَةَ مَلَأَ اللهُ قَلْبَهَا وَجَوَارِحَهَا إِيمَانًا إِلَى مُشَاشِهَا تَفَرَّغَتْ لِطَاعَةِ الله

„Zaista je mojoj kćerki Fatimi Allah ispunio srce i organe vjerovanjem sve do srži pa je na taj način ona stalno posvećena pokoravanju Bogu.“[1]

U vezi s njenim ibadetom Bogu Poslanik kaže:

مَتَى قَامَتْ فِي مِحْرَابِهَا بَيْنَ يَدِي رَبِّهَا، جَلَّ جَلَالُهُ، زَهَرَ نُورُهَا لِمَلَائِكَةِ السَّمَاءِ، كَمَا يَزْهَرُ نُورُ الْكَوَاكِبِ لِأَهْلِ الْأَرْضِ، وَيَقُولُ اللهُ، عَزَّ وَجَلَّ، لِمَلَائِكَتِهِ: يَا مَلَائِكَتِي، انْظُرُوا إِلَى أَمَتِي فَاطِمَةَ سَيِّدَةِ إِمَائِي قَائِمَةً بَيْنَ يَدِيَّ، تَرْتَعِدُ فَرَائِصُهَا مِنْ خِيفَتِي، وَقَدْ أَقْبَلَتْ بِقَلْبِهَا عَلَى عِبَادَتِي، أُشْهِدُكُمْ أَنِّي قَدْ آمَنْتُ شِيعَتَهَا مِنَ النَّارِ

„Kada bi Fatima stala naspram svoga Gospodara u mihrabu u kojem je činila ibadet, njena svjetlost bi obasjavala meleke kao što svjetlost zvijezda obasjava stanovnike Zemlje. Uzvišeni Gospodar kaže melecima:

‘O meleci, pogledajte u Fatimu, velikodostojnicu sluga mojih, kako stoji preda mnom, a dijelovi tijela joj se tresu od straha od Mene. Ona se srcem okrenula robovanju Meni. Uzimam vas za svjedoke da sam sačuvao njene sljedbenike od džehennemske vatre.’“

Imam Hasan, sin Alija, a.s., kaže:

رَأَيْتُ‏ أُمِّي‏ فَاطِمَةَ، عَلَيهَا السَّلامُ، قَامَتْ فِي مِحْرَابِهَا لَيْلَةَ جُمُعَتِهَا، فَلَمْ تَزَلْ رَاكِعَةً سَاجِدَةً حَتَّى اتَّضَحَ عَمُودُ الصُّبْحِ، وَسَمِعْتُهَا تَدْعُو لِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ‏، وَتُسَمِّيهِمْ وَتُكْثِرُ الدُّعَاءَ لَهُمْ، وَلَا تَدْعُو لِنَفْسِهَا بِشَيْ‏ءٍ، فَقُلْتُ لَهَا: يَا أُمَّاهْ لِمَ لَا تَدْعِينَ لِنَفْسِكِ كَمَا تَدْعِينَ لِغَيْرِكِ؟ فَقَالَتْ: يَا بُنَيَّ، الْجَارَ ثُمَّ الدَّار

„Vidio sam svoju majku Fatimu uoči petka kako stoji u svom mihrabu ibadeta. Do svitanja je bila stalno na ruku’u i na sedždi. Čuo sam kako mnogo uči dove i moli se za vjernike i vjernice spominjući ih poimenice, mnogo se molila za njih, ali nije učila dovu za sebe. Upitao sam je: ‘Majko, zašto ne učiš dovu za sebe isto kao što učiš za druge?’ Rekla mi je: ‘Prvo komšija, pa onda kuća.’“[2]

Hazreti Fatima je posljednje časove petka posvećivala dovi. Posljednjih deset noći mjeseca ramazana ostajala je budna i sve svoje ukućane je poticala na ibadet, dovu i noćno bdjenje.

Hasan Basri kaže:

„Nema osobe u ovom ummetu koja je bila posvećena ibadetu kao što je to bila Fatima, s.a. Toliko je stajala u ibadetu da su joj mubarek noge oticale.[3] Zbog straha od Boga u namazu je teško disala.[4]

Zar je Fatima tokom cijelog svog života ikada izašla iz mihraba ibadeta? Zar Zehra nije sav svoj život provela na sedždi? Ona je Bogu robovala u kući kroz lijepo ophođenje prema mužu i odgoj svoje djece. Također se trudila u pokoravanju Bogu kroz pružanje usluga svim ljudima obožavajući samo Njega, baš kao što se i tješenjem siromašnih i bijednih i davanjem prednosti njima nad sobom sama i s članovima svoje porodice posvetila robovanju Bogu.

[1] Ibid.

[2] Ibid., str. 81-82.

[3] Ibid., str. 84.

[4] A’lamud-din, str. 247; ‘Uddetud-dai'i, str. 151.