Svođenje računa sa samim sobom
Svođenje računa sa samim sobom
Pročišćenje duše i obraćanje pažnje na vlastiti duhovni aspekt predstavlja stalnu obavezu svih ljudi. Radi sticanja ljudskog savršenstva, potrebno je da svi ljudi – istovremeno dok udovoljavaju svojim (materijalnim) željama i ostvaruju užitke – povedu računa i o svom duhovnom aspektu i da na planu duhovnog uzdizanja učine stanoviti napor.
Imam Ali, a.s., je kazao: “Vjernik svoje vrijeme dijeli na tri dijela: vrijeme za posvećivanje svome Gospodaru, vrijeme za sticanje životne opskrbe te vrijeme za udovoljavanje dozvoljenim sklonostima i uživanje u dozvoljenom.”[1]
Osiguravanje hrane i užitaka zajedničke su osobine ljudi i životinja. Ono što čovjeka izdvaja i uzdiže u odnosu na životinje jesu čovjekove duhovne veze sa Uzvišenim i njegovo postizanje umnih i emocionalnih savršenstava.
Imam Sadik, a.s., je rekao: “Prije nego umreš, sačuvaj svoju dušu od onoga što šteti njenom dobru i sreći. Upravo kako se trudiš u sticanju životne opskrbe, tako isto se potrudi u oslobađanju svoje duše od nečistota, jer zaista, tvoja duša je u zalogu tvojih djela.”[2]
Upravo kao što su za čuvanje života i tjelesnog zdravlja neophodne stalne ekonomske djelatnosti i higijenske mjere, isto je tako za očuvanje psihičkog zdravlja potrebno stalno bdjenje i ulaganje stanovitih napora. Onaj ko želi postići uzvišenost duše i čistotu nutrine, potrebno je da svoj govor i ponašanje u potpunosti stavi pod strogu kontrolu, da se kloni svega što vodi grijehu i nečistoti duše te da svoj jezik sačuva od nevaljalog i prljavog govora. Potrebno je da čovjek svakog dana svodi račun sa samim sobom te da sva svoja svakodnevna djela podrobno izanalizira.
Rekao je Ebu-l-Hasan Er-Rida, a.s.: “Nije od nas onaj ko svaki dan ne svodi račun sa sobom.”[3]
[1] Kafi, sv. 2., str. 453.
[2] Isto.
[3] Isto.
