Važnost Gadir Humma u historiji

Autor: Allame Emini, r.a.
Izvor: El-Gadir, sv. 1
Share

Važnost Gadir Humma u historiji

Nijedan pametan čovjek ne dovodi u sumnju činjenicu da uzvišenost i prednost svake stvari ovisi o njenim plodovima i rezultatima.

U skladu s tim pravilom: Prvo pitanje među historijskim pitanjima koje može obuhvatiti najvažnije koristi, plodove i rezultate jeste pitanje na kojem je utemeljena Božija vjera, na kojem je učvršćena religija, na kojem su postavljeni vjerski stubovi, iz kojeg nastaje narod i na osnovu kojih se formiraju vlasti čiji ugled i glasovitost postaju trajni, a spomen vječan.

Upravo iz tog razloga historijske vođe su bile požrtvovane u bilježenju osnova i religijskih naučavanja, zapisivali su i bilježili događaje koji su slijedili kao i sve ono što je bilo vezano za nju, kao što su način pojave, metod pozivanja, borbe i vladanja, te ostale stvari proizašle iz toga nad kojima su prošli dugi vremenski periodi i duga stoljeća.

سُنَّةَ اللَّهِ فِي الَّذِينَ خَلَوْا مِن قَبْلُ وَلَن تَجِدَ لِسُنَّةِ اللَّهِ تَبْدِيلًا

…prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći.[1]

Jasno je da u takvim slučajevima, ukoliko historičar prema nekom od pitanja vezanih za ove stvari bude popustljiv ili nehajan u svome bilježenju i pisanju, na historijskom užetu i na svitku njegovih zapisa stvorit će se distanca i rascjep kojeg ništa neće moći popuniti. Historija čiji početak i izvor zbog takvog nemara i nehaja bude zamršen i nejasan vrlo vjerovatno će čitaoca dovesti u situaciju da će i prema njenom kraju i konačnici zapasti u izgubljenost, smetenost i neznanje!!

Historijski događaj Gadir Humma jedan je od takvih važnih pitanja i od najvećih historijskih pitanja u islamskom svijetu, zato što je taj važan događaj sa mnogim čvrstim i neosporivim dokazima vezanim za njega osnova i temelj mezheba onih koji slijede stope Poslanikove, s.a.v.a., porodice, a što obuhvata milione muslimanskih duša. U toj ogromnog skupini primjetni su ljudi koji su očitovanje znanja i veličine, a među njima su znameniti učenjaci, mudraci, filozofi i veliki ljudi.

Izrasli su izuzetno nadareni ljudi u različitim znanostima i vještinama, vladari, političari, zapovjednici, književnici, učeni i vrli ljudi i od njih su se svijetom proširile vrlo vrijedne knjige i pisana autorska djela u svim naučnim disciplinama. Prema tome, ako historičar bude pripadao ovoj skupini dužan je da vijesti i važne sadržaje vezane za početak Poslanikovog, s.a.v.a., poziva, putem detaljnog zapisivanja i bilježenja u svojoj historiji učini dostupnim za korištenje onima koji pripadaju istoj religiji.

A ako historičar ne bude iz te skupine (znači ne bude pripadao skupini onih koji slijede Poslanikovu, s.a.v.a., porodicu), opet je u okviru razmatranja i istraživanja historije velike skupine kao što je ova, obavezan da spomene ovako važan događaj (pa makar i površno i jednostavno), ili ako potpadne pod utjecaj plemenskih emocija ili bude potčinjen hirovima suplemenika koji traže povoda za smutnju, onda spomen ovog historijskog događaja treba ići skupa sa stvarima koje su po njegovom mišljenju kritičke prirode glede aludiranja na ovaj događaja.

To što smo rekli kritika na aludiranje … to je jedini razlog koji može da bude povod za stvaranje raskola! Zato što historičari poput ovih neće moći iznijeti prigovor na potvrde i dokumente ovog događaja ili ga smatrati slabim, jer uz ono zalaganje i napor kojeg je Polanik, s.a.v.a., uložio u načinu dostavljanja ove poruke (i sa gledišta vremena i sa gledišta mjesta) na dan Gadira vidimo da se taj događaj odvio na takav način da se čak ni dvije osobe ne razilaze po tom pitanju, bez obzira što su zbog ličnih motiva i podozrenja koji nisu skriveni oštroumnim i obaviještenim ljudima unijeli razdor u njegov smisao i značenje…”

Sada ćemo navesti imena i karakteristike historičara koji su zabilježili događaj na Gadir Hummu u svojim historijskim knjigama:

Ime historičara/datum preseljenja/naziv njegove knjige

  1. Belazuri /279. godina po Hidžri/ Ensabu-l-ešraf
  2. Ibn Kutejbe /276. godina po Hidžri/ El-Mearif; El-Imammetu ve s-s-ijasetu
  3. Taberi /310. godina po Hidžri/ napisao je knjigu vezanu za ovaj događaj
  4. Ibn Zulak Lejsi Misri /278. godina po Hidžri/ u svojim autorskim radovima
  5. Hatib Bagdadi /463. godina po Hidžri/ u svojoj historiji
  6. Ibn Abdu-l-Berr /464. godina po Hidžri/ El-isti’ab
  7. Šehrestani /548. godina po Hidžri/ El Milelu ve nihel
  8. Ibn Asakir /571. godina po Hidžri/ Tarihe Šam
  9. Jakut Hamevi/ 626. godina po Hidžri/ Mu’džemu-l-udeba’, sv. 18, str. 84, posljednje izdanje
  10. Ibn Esir /630. godina po Hidžri/ Usdu-l-gabe
  11. Ibn Ebi-l-Hadid /656. godina po Hidžri/ Šerhu Nehdži-l-belagati
  12. Ibn Halekan /582. godina po Hidžri/ Vefejatu-l-e’jan
  13. Jafe’i /768. godina po Hidžri/ Mir’atu-l-džinan
  14. Ibnu Šejh Belva /oko 605. godine po Hidžri/ u knjizi “Elif ba”
  15. Ibn Kesir Šami/ 74? godine po Hidžri/ El bidaje ve n-n-ihaje
  16. Ibni Haldun /808. godina po Hidžri/ u uvodu svoje historije
  17. Šemsudin Zehebi /748. godina po Hidžri/ Tezkiretu-l-huffaz
  18. Neviri Hudud /833. godina po Hidžri/ Nihajetu-l-ereb fi fununi-l-edeb
  19. Ibn Hadžer Askelani /852. godina po Hidžri/ El-Isabe; Tehzibu-t-tehzib
  20. Ibn Sabag Maliki /855. godina po Hidžri/ El-Fusulu-l-muhimme
  21. Makrizi /845. godina po Hidžri/ El-Hitat
  22. Dželaludin Sujuti /911. godina po Hidžri/ U brojnim knjigama
  23. Kermani Dimeški /1019. godina po Hidžri/ Ahbaru-d-duvel
  24. Nuruddin Halebi /1044. godina po Hidžri/ Es-siretu-l-halebijje

i još poznatih historičara.

Ovo je bilo sa gledišta historije i uglednih historičara, a što se tiče nauke o hadisu možemo reći da se i u ovoj nauci pitanje argumenta tretira na isti način kako je pojašnjeno u nauci o historiji, bez imalo dodavanja ili oduzimanja, jer:

Na bilo koju stranu i na bilo koju skupinu hadisa da historičar baci pogled i obrati pažnju, s obzirom na njihov obim i raširenost, pronaći će ispravne i dokumentovane hadise koji će ukazati na prednost zaštitnika vjere (Alija, a.s.), tako da je svaka generacija preuzela ovaj hadis od prethodne generacije dok se krug ne završi na generaciji ashaba, znači na onima koji su sami bili prisutni i tu vijest čuli sa izvora objave, od Poslanika, s.a.v.a.

Istovremeno dok su brojne generacije prenosilaca gradile dugačke distance, zapanjujuća svjetlost ovog događaja je ostala i osjeti se.

Ako poznavalac hadisa u takvim okolnostima bude nemaran prema spomenu tako važnog i velikog hadisa, onda nije izvršio i nije ispoštovao pravo islamskog ummeta, a muslimane je lišio jednog ogromnog dijela čistih istina koje je Poslanik, s.a.v.a., iz bogate riznice svojih darova i svog dobročinstva poklonio pripadnicima islama, spriječivši ih da idu jasnim “autoputevima” kojima ih je njihov Poslanik uputio!

Sada ćemo navesti neka imena velikih poznavalaca hadisa, onih koji su prenijeli događaj Gadir Humma:

  1. Predvodnik šafijskog mezheba – Ebu Abdullah Muhammed ibn Idris Šafi’i, (preselio 204. godine) kako je navedeno u En-Nihajetu od Ibn Esira.
  2. Predvodnik hanbelijskog mezheba – Ahmed ibn Hanbel, (preselio 241. godine), zabilježio u Musnedu i Menakibu
  3. Ibn Madže, (preselio 273. godine), zabilježio u Sunenu
  4. Tirmizi, (preselio 279. godine), zabilježio u svom Sahihu
  5. Nisai, (preselio 303. godine), zabilježio u Hasaisu
  6. Ebi Ja’la Movsuli, (preselio 307. godine) zabilježio u svom Musnedu
  7. Begavi, (preselio 317. godine) zabilježio u Mesabihu-s-sunne
  8. Dulabi, (preselio 320. godine) zabilježio u El-kuna ve-l-esma’
  9. Tahavi, (preselio 321. godine) zabilježio u Muškilu-l-asar
  10. Hakim, (preselio 405. godine) zabilježio u Mustedraku
  11. Ibnu-l-Magazeli Šafe’i, (preselio 483. godine) zabilježio u Menakibu
  12. Ibnu-l-Mende Isfahani, (preselio 512. godine) zabilježio u svojim autorskim djelima različitim putevima
  13. Hatib Havarazmi, (preselio 568. godine) zabilježio u Menakibu i u Maktalu Ebi Abdillahi-l-Husejn, a.s.
  14. Ganđi, (preselio 658. godine) zabilježio u Kifajetu-t-Talib
  15. Muhibbu-d-din Taberi, (preselio 694) zabilježio u Er-rijadu n-nedire i Zahairu-l-‘ukba
  16. Hamvini (preselio 722. godine) zabilježio u Feraidu s-simtejn
  17. Zehebi, (preselio 748. godine) zabilježio u Talhisu
  18. Hejsemi, (preselio 807. godine) zabilježio u Medžme’u-l-zavaid
  19. Džezeri, (preselio 830. godine) zabilježio u Esne-l-matalib
  20. Ebu-l-Abbas Kastalani, (preselio 923. godine) zabilježio u El-Mevahibu-l-ledunijje
  21. Mutteki Hindi (preselio 975. godine) zabilježio u Kenzu-l-ummal
  22. Harevi Kari (preselio 1014. godine) zabilježio u El Mirkatu fi šerhi-l-miškat
  23. Tadžu d-din Menavi (preselio 1031. godine) zabilježio u Kunuzu-l-hakaik fi hadisi hajru-l-halaik i u Fejdu-l-kadir
  24. Šejhani Kaderi, zabilježio u Es-siratu-s-sevij fi menakibi āli-n-nebijj, s.a.v.a.
  25. Ibn Kesir Mekki, (preselio 1047. godine) zabilježio u Vasiletu-l-meali fi menakibi-l-āli
  26. Ebu Abdullah Zerkani Maliki (preselio 1122. godine) zabilježio u Šerhu-l-mevahib
  27. Ibn Hamza Dimeški Hanefi, zabilježio u El-Bejanu ve-t-t’arif

i drugi poznavaoci hadisa.

To je u pogledu nauke o hadisu. Isto je stanje i sa učenjacima tefsira, jer:

Ajeti iz časnog Kur’ana koji su objavljeni u vezi ovog događaja[2] postavljeni su mufessiru pred oči i njegova je obaveza i stroga dužnost da kaže i objasni ono što je došlo putem objave vezano za spuštanje tih ajeta i za njihovo tumačenje. Nije dozvoljeno da njegov posao ostane nedovršen i njegov trud neupotpunjen:

U ovom dijelu ćemo navesti imena poznatih mufessira koji su u svojim tefsirima spomenuli taj događaj:

  1. Taberi, (preselio 310. god) u svom tefsiru
  2. S’alebi, (preselio 427 ili 437. god) u svom tefsiru
  3. Vahidi, (preselio 468. god) u Esbabu-n-nuzulu
  4. Ebu Muhammed Begavi (preselio 516. god)
  5. Kurtubi (preselio 567. god) u svom tefsiru
  6. Fahru Razi, (preselio 606. god) u tefsiru Kebir
  7. Kadi Bejdavi, (preselio 685. god) u svom tefsiru
  8. Ibn Kesir Šami, (preselio 774. god) u svom tefsiru
  9. Nejšaburi, (preselio u 8. stoljeću) u svom tefsiru
  10. Dželalud-din Sujuti, (preselio 911. god) u svom tefsiru
  11. Ebu Es-Su’ud El-imadi, (preselio 972. god)
  12. Hatibe Šermini (preselio 977)
  13. Kadi Ševkani, (preselio 1173)
  14. Alusi Bagdadi, (preselio 1270) u svom tefsiru

i drugi mufessiri.

A što se teologa tiče – vezano za iznošenje dokaza za svako teološko pitanje – kada dođe do pitanja imameta: da bi savladali pretendenta ili da bi iznijeli dokaz sa svoje strane primorani su da se dotaknu događaja na Gadir Hummu, iako po svojoj pretpostavci usporavaju značenje hadisa.

Sada ćemo navesti imena poznatih teologa koji su u svojim knjigama spomenuli događaj na Gadir Humu:

  1. Kadi Ebu Bekr Bakilani Basri, (preselio 403. god.) u Et-Temhid
  2. Kadi Abdu Rahman ‘Idži Šafe’i, (preselio 756. god.) u El-Mavakif
  3. Sejjid Šerif Džurdžani (preselio 816. god.) u Šerhu-l-Mavakif
  4. Bejdavi, (preselio 685. god.) u Tavali’u-l-envar
  5. Šemsuddin Isfahani u Matali’u-l-inzar
  6. Taftazani, (preselio 792. god.) u Šerhu-l-makasid
  7. Kušeći El-Mevla Alaudin (preselio 879. god.) u Šerhu tedžrid

Riječi spomenutih autora su upravo ovakve kakve se navode u nastavku:

Sa sigurnošću je utvrđeno da je Poslanik, s.a.v.a., na dan Gadir Humma, a Gadir je mjesto koji se nalazi između Mekke i Medine na području zvanom Džuhfe, prilikom povratka sa Oprosnog hadža okupio ljude. Taj dan je bio izuzetno vruć, do te mjere da su ljudi jedan dio svojih ogrtača stavljali sebi ispod nogu zbog vreline koja je izbijala iz zemlje. Nakon što su se ljudi okupili Poslanik je sa uzdignutog mjesta održao govor u kojem je između ostalog rekao:

“O skupino muslimana, zar vam ja nisam preči od vas samih?”

Odgovorili su: “Jesi tako nam Allaha.”

Potom je rekao: “Kome sam ja zaštitnik Ali je nakon mene njegov zaštitnik. Bože, budi prijatelj onome ko je njemu prijatelj i budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj. Pomozi onoga ko njega pomogne i ponizi onoga ko njega ponizi.”

Jedan od teologa je Kadi En-Nedžm Muhammed Šafe’i (preselio 876. godine) koji je ovaj događaj spomenuo (u Bedi’u-l-mea’ni). Dželaludin Sujuti je u svom Erbeinu a muftija Šama, Hamid ibn Ali ‘Imadi u Es-salatu-l-fahire bi-l-ehadise el-mutevatire, Alusi Bagdadi (preselio 1324. godine) u Nesru-l-leali i drugi.

I lingvisti kada se suočavaju sa riječima kao što su: mevla, Humm, Gadir, velijj prinuđeni su da ukažu na hadis Gadir Humma. Neki od njih su Ibn Durejd Muhammed ibn Hasan (preselio 321. godine), u prvom tomu Džemhere, str. 71, Ibn Esir u En-Nihaje, Hamevi u Mu’džemu-l-buldanu objašnjava izraz Humm, Zubejdi Hanefi u Tadžu-l-arusu i Nebehani u Medžmu’atu-n-nebehanijje.

 

[1] Ahzab, 62.

[2] Poput 3. ajeta sure Maide: Danas Sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. Isto tako 67. sure Maide: O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. I 1. ajet sure El-Me’aridž: Neko je zatražio kaznu koja će se sigurno izvršiti.

  • 27 Jula, 2021