Vrijednost znanja i morala
Vrijednost znanja i morala
Vrijednost moralnih osobina i ustaljenih duševnih vrlina nije manja od vrijednosti znanja. Pravilan odgoj emocija neophodan je u osiguravanju ljudske sreće jednako kao što je neophodan i za odgoj razuma. Greška današnjeg čovjeka je što svu svoju kreativnu energiju troši na naučna istraživanja i spoznavanje skrivenih tajni prirode, dok moralne vrline i dobre ljudske osobine, koje su također stubovi ljudske sreće, gotovo potiskuje u zaborav. Ljudske emocije se kod većine ljudi danas usmjeravaju uglavnom na nemoralne požude i nemoralna djela. Upravo zato se zločini najgore vrste umnožavaju širom svijeta, a mladi – naročito u razvijenim zemljama – poput poplave jure u razvrat i moralnu provaliju.
Ljudski život treba biti usklađen sa iskonskom prirodom čovjeka. U njoj počivaju dvije važne moći: razum i emocije. Ove dvije moći, koje su izvor ljudske sreće, trebaju uporedo biti nadgledane, valjano odgajane i zajedno uzdizane.
Poznati naučnik doktor Alexis Carrel kaže:
Današnji čovjek je proizvod okruženja, životnih običaja i misli koje mu društvena zajednica nameće. Ovi običaji zadaju udarce našem tijelu i duši. Trenutno, naša usklađenost sa okruženjem koje smo izgradili oko sebe uz pomoć naučnih sredstava nije moguća bez određenog nazadovanja. U ovom slučaju ne treba kriviti nauku, već čovjeka treba smatrati grješnikom. Mi sami nismo znali razlučiti valjano od pogrešnog i dozvoljeno od zabranjenog. Na ovaj način smo okrenuli leđa prirodnim zakonima i svom unutrašnjem biću te smo tako počinili veliki grijeh, koji nikada ne ostaje bez kazne.[1]
Zar savremeni način života nije doveo do moralnog i intelektualnog pada ljudi? Zašto se svake godine milijarde dolara moraju trošiti na borbu protiv kriminala i nasilja? Zašto, i pored ovih pretjeranih troškova, zločinci i dalje osvajački napadaju banke, ubijaju čuvara reda, otimaju, uzimaju taoce i ubijaju djecu koju su uzeli kao taoce? Zašto je ovoliki broj maloumnika i umno poremećenih? Gledajući civilizaciju koja nazaduje i propada, ima mjesta pitanju: da slučajno mi i naša organizacija nismo uzroci ovog propadanja?[2]
Nauku ne treba pustiti da se razvija samo zbog suptilnosti, prosvijetljenosti i ljepote njenih puteva, nego njen cilj mora biti usavršavanje ljudskog roda. Moramo posvetiti posebnu pažnju emocionalnim pitanjima baš kao što je posvećujemo termodinamičkim i drugim naučnim pitanjima i moramo obratiti pažnju na svestranu i cjelovitu sliku stvarnosti.[3]
Odgoj ljudskih osjećaja jedno je od najvažnijih poglavlja vjerskog odgoja. Postoje stotine ajeta i hadisa o poželjnim i nepoželjnim osobinama u islamu. Islam je veliku pažnju poklonio emocionalnim djelatnostima i međusobnoj ljubavi među ljudima. Velikani islama su ovom pitanju poklonili veliku pažnju i ljudima su ga izričito preporučivali.
Imam Sadik, a.s., je kazao: “Muslimani su obavezni da se jedni s drugima povezuju, da ulažu i djeluju na pomaganju siromašnima i da se ne ustežu od međusobne emocionalne srdačnosti i materijalnih davanja.”[4]
Abdulah ibn Jahja Kaheli kazuje: “Čuo sam Imam Sadika da kaže: ‘Međusobno se uvežite i stalno držite čvrstu vezu utemeljenu na ljubavi, međusobno činite jedni drugima dobročinstvo i međusobno budite milostivi i saosjećajni.’”[5]
[1] Ensane našenahte, str. 263.
[2] Isto, str. 265.
[3] Isto, str. 269.
[4] Kafi, sv. 2., str. 175.
[5] Isto.
