Zdravlje i lagodnost, dvije  nespoznate blagodati

“O Ebu Zerre, djeluj po mojim savjetima da bi na obama svjetovima bio sretan. O Ebu Zerre, dvije su blagodati u vezi s kojima su mnogi ljudi prevareni i ne cijene ih: blagodat zdravlja i blagodat lagodnosti (spokoj). O Ebu Zerre, iskoristi pet stvari prije (no što ti se ukaže) drugih pet stvari: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije neimaštine, lagodnost prije poteškoća i život prije smrti.”

Čovjek stalno traga za onim što mu osigurava sreću i poseže za svim nastojanjima da bi je ostvario. Drugim riječima, sreća je čovjeku po njegovoj biti poželjna i predstavlja njegov primarni cilj pa zbog toga on i nastoji doći do činilaca i povoda sreće te spoznati put kojim bi do nje stigao. Stoga Poslanik, s.a.v.a., naglašava važnost toga da ako Ebu Zerr bude radio po njegovim savjetima, ostvarit će svoju iskonsku želju, tj. ostvarit će sreću i na Ovom i na Onom svijetu, a ako ne bude radio po njegovim savjetima, bit će lišen te sreće. Ovo naglašavanje je s ciljem da se pobudi veći stepen spremnosti za prihvatanje kod Ebu Zerra, kao kada ljekar savjetuje pacijenta: “Da bi ozdravio, moraš koristiti ove lijekove”, a nema nikakve sumnje da čovjek ljekaru ide upravo radi ozdravljenja.

Nakon ovog naglašavanja Poslanik, s.a.v.a., kaže:

“O Ebu Zerre, dvije su blagodati u vezi s kojima su mnogi ljudi prevareni i ne cijene ih: blagodat zdravlja i blagodat lagodnosti.”

Zdravlje i lagodan život dvije su skupocjene blagodati koje Bog daruje ljudima, ali ih ljudi ne znaju cijeniti i olahko ih ispuštaju iz ruku. Stoga Poslanik, s.a.v.a., Ebu Zerra savjetuje da bi znao cijeniti ove dvije blagodati i da ih poput drugih olahko ne ispusti iz ruku.

Uzvišeni Bog bez očekivanja ikakve naknade ljudima na raspolaganje stavlja mnoštvo skupocjenih blagodati, ali ih čovjek olahko ispušta iz ruku; možda zbog toga što za njihovo dobivanje nije uložio nimalo truda. I ne samo da ne poštuje pravo tih blagodati, već ih koristi na putu griješenja i na način u kojem nema koristi već samo štete.

Zdravlje je jedna od skupocjenih blagodati na koje zdrav čovjek ne obraća pažnju. Cijeni ga tek onda kada postane bolestan, poput ribe koja ne zna cijeniti vodu dok u njoj pliva, a čim bude izvađena iz vode, shvati njenu važnost.

Veoma se rijetko desi da čovjek razmišlja o blagodatima koje ga okružuju, kakva je i moć govora, te da zbog tih blagodati zahvaljuje Bogu. On shvata njihovu važnost samo kada izgubi glas i moć govora. U tim slučajevima čovjek je često spreman sav svoj imetak potrošiti samo da bi vratio izgubljenu blagodat.

Trebali bismo na trenutak razmisliti o svome zdravlju i razmisliti o sljedećem: Koja je blagodat veća od toga da budemo očuvani od hiljada bolesti – koje prijete našem tijelu – i da ne budemo pogođeni ni jednom od njih? Dakle, mi kroz zdravlje posjedujemo veliko bogatstvo, no ono nije vječno i moguće je da ga svakog trenutka izgubimo.

Na drugom mjestu od Poslanika, s.a.v.a., prenesen je sličan govor:

“Dvije blagodati se ne cijene: zdravlje i sigurnost.”[1]

Lagodnost je druga blagodat na koju je Poslanik, s.a.v.a., ukazao u ovoj predaji. Pod lagodnošću se misli na sigurnost i nemanje poteškoća. Čovjek se kroz život suočava sa raznim stanjima i situacijama. U nekim prilikama uživa u udobnosti i sigurnosti pa može razmišljati o sebi i otkriti skrivene aspekte svoga postojanja, pa čak može i otklanjati svoje moralne i duhovne negativnosti. Može razmišljati o svojoj sudbini i povući se u neki ćošak u osamu radi bogosluženja ili potpuno mirne glave proučavati nešto. U svakom pogledu tjelesna i duhovna mirnoća vlada njegovim postojanjem i ova mirnoća za njega je stvorila zlatnu priliku, da bi iz nje izvukao najveće koristi i da bi svaki trenutak iskoristio za ostvarenje svoga savršenstva. Suprotno ovome, moguće je i da se čovjek u životu suočava sa razdobljima u kojima iz različitih razloga ne može naći sigurnost i lagodnost te da čezne za jednim trenom lagodnosti i sigurnosti. Ali kakvu korist ima od toga? Izgubljeno vrijeme nikada se neće vratiti. U vezi s boljim korištenjem prilika Ali, a.s., kazuje:

“Prilika (život) brzo prolazi kao što prolaze oblaci. Zato zgrabite dobre prilike.” [2]

Nekada se poteškoće javljaju zbog obuzetosti porodičnim brigama i odgovornostima koje su u vezi s porodicom, a nekada zbog društvenih obaveza i odgovornosti. Ove poteškoće i problemi okupiraju sve tjelesne i duhovne moći čovjeka i ne dozvoljavaju mu da se prepusti razmišljanju ni na jedan tren.

Na drugoj strani jedna skupina stalno traga za zabavom i ne zna kako da koristi svoje dragocjeno vrijeme: Da li da ispunjavaju križaljke? Ili da do kasno u noć na televiziji gledaju filmove i sportske programe, ili da igraju šah, poput čovjeka koji je ogromno bogatstvo nagomilao na jednom mjestu pa traži gdje će ga postepeno spaljivati da bi uživao u tom prizoru? Kada bi smo sreli ovakvog čovjeka, rekli bi smo da je lud, zanemarujući činjenicu da su i mnogi od nas zahvaćeni istim tim ludilom te da kapital svog života, koji je daleko vredniji od cijelog Ovog svijeta, spaljujemo u vatri naših pustih želja.

Ovakvog čovjeka zapravo treba nazvati gubitnikom i prevarenim jer se riječ prevaren (magbun) upotrebljava baš za osobu koja skupocjenu robu prodaje, a zauzvrat uzima nešto bezvrijedno ili manje vrijedno. Nema te skupocjene robe koja bi se mogla mjeriti sa kapitalom život i ne može ga se prodati jeftinije od dženneta. Prema tome, dok niste izgubili lagodan život, znajte ga cijeniti i okrenite se poslovima koji su bolji i korisniji od drugih poslova.

[1] Biharul-envar, sv. 81, pogl. 1, str. 170

[2] Vesailuš-ši‘a, sv. 16, pogl. 91, str. 84.