Prijedlog vlasnicima deva
Prijedlog vlasnicima deva
Husejn ibn Ali, s.a., izvan Mekke u mjestu Ten’im naišao je na karavan u kojem je bila grupa vlasnika deva koji su od Buhajre ibn Jesara Himjerija, Jezidovog namjesnika u Jemenu, prenosili tovare jemenskog platna i skupocjenih stvari za Jezida u Šam.
Imam Husejn je zadržao tovar, a vlasnicima deva rekao:
“Ko od vas želi poći s nama do Iraka, mi ćemo mu dati naknadu za korištenje deva i na putu ćemo lijepo s njim postupati, a ko želi da se vrati odavde nazad, mi ćemo mu platiti naknadu za onoliko puta koliko je prešao.” [1]
مَن أَحَبَّ مِنكُم أَنْ يَسِيرَ مَعَنَا إِلَى العِرَاقِ أَوْفَينَاهُ كِرَاهُ، وَ أَحْسَنَّا صُحْبَتَهُ، وَ مَن أَحبَّ أَنْ يُفَارِقَنَا مِنْ هَاهُنَا أَعطَينَاهُ مِنَ الكِرَى بِقَدْرِ مَا قَطَعَ مِنَ الأَرْضِ
فَفَارَقَهُ قومٌ، وَ مَضَى مَعهُ آخَرُونَ
Nekoliko ih je tražilo da dobiju svoju naknadu kako bi se vratili u Jemen, a ostali su izrazili spremnost da nastave put s imamom Husejnom do Iraka.
Razlog Imamovog postupka
Tajna u ovom govoru i revolucionarnom postupku imama Husejna je u tome da je on, kao uzor za sve istinske vođe pokreta i ustanka, bio podržavatelj slabih i neprijatelj nasilnika te nastojao da ih oslabi.
Iz ovog možemo zaključiti da ne treba propustiti nijednu priliku za slabljenje nasilnika i podržavanje slabih i obespravljenih. Imam Husejn, s.a., je imetak koji je namjesnik Jemena bio prikupio od obespravljenog naroda Jemena i bespravno stavljao na raspolaganje Jezidu oslobodio iz kandži nasilnika, trošio za dobrobit ummeta, stavljao na raspolaganje siromašnima i slabima s kojima se susretao na ovom dugom putu od Hidžaza do Iraka ili ga upotrijebio za otklanjanje prepreka s Božijeg puta.
Iako su bili na usluzi nasilniku, ipak su vlasnici deva pripadali slabom i obespravljenom dijelu društva i zbog svojih osnovnih potreba prihvatili su tako teško putovanje, pa je Imam s njima postupao na najljepši način i ostavio ih da biraju između povratka i nastavka puta do Iraka, a u svakom slučaju bi im ili platio naknadu, ako odluče da se vrate, ili pak lijepo postupao prema njima ukoliko budu nastavili put s njim.
Svakako bi svaki dobri Božiji rob i vjernik imao želju da se pridruži Poslanikovom potomku na putu prema Iraku, čiji plod i rezultat su sigurna sreća, vječni Džennet i uzvišeni položaj kod Allaha.
[1] Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 164; Tarihe Taberi, sv. 7, str. 277; El-Kamil fi-t-tarih, sv. 3, str. 276; El-Iršad, str. 219; Mektelu-l-Husejn (Harazmi), sv. 1, str. 220; El-Luhuf, str. 60.
