Najčudesniji zakon stvaranja
Uzvišeni Gospodar je stvorio svijet sa ovom veličinom koju vidimo, raskoši i ljepotom i to je jedna činjenica racionalno potpuno prihvatljiva. Sve ljepote i čudesa koje postoje u svijetu počevši od veličine i ljepote prirode pa do zamršenosti fenomena u prirodi koje često nazivamo čudima zaista nisu čuda. Prirodno je i normalno da Bog stvori ovakav svijet koji je u cijelosti harmoničan, uređen, veličanstven i lijep. Među zvijezdama na ovom beskonačnom, ali za nas beskonačnom nebu, jer ne znamo “dubinu” nebesa, vlada tako čvrst poredak i red da ni najmanja čestica na jednoj planeti, uključujući i Zemlju koja je manja od jedne kapljice vode u tom velikom moru, ne može napraviti ni najmanji pokret, a da to ne bude u skladu sa zakonima, da taj pokret ne bude usklađen. Svako djelo ima svoju posljedicu. Sklad koji je Gospodar utkao u ovu kreaciju, unatoč činjenici da je veoma kompleksna i čvrsta, ipak nije čudesan.
U ovom precizno uređenom svijetu svako djelo ima svoju posljedicu, svaka akcija ima svoju reakciju, i nemoguće je da ona izostane. Ne može biti uspostavljen zakon gravitacije na način da on ponekad radi a ponekad ne radi. Svako djelo ima rezultat. Svako djelo ima svoju posljedicu koja je neodvojiva od njega. Ni jednom djelu neće biti uništena posljedica nakon što samo bude učinjeno.
Ovdje se postavlja pitanje: Koja je najčudesnija stvar koju je Gospodar stvorio u svijetu? Drugim riječima, koji je to zakon koji se smatra najčudesnijim zakonom stvaranja?
Neki gledaju u sklad, uređenost i harmoniju koja vlada u svijetu, neki njegovu veličinu pa kažu da je veoma čudesan, a zapravo ovakav harmoničan svijet i ovakva “uzbudljiva” kracija od Uzvišenog Gospodara uopće nisu čudesni.
Gospodar je u ovom uređenom i skladnom svijetu uspostavio jedno pravilo, jedan zakon koji je najčudesniji zakon stvaranja. U našoj vjeri se ovaj zakon pokazuje kao najčudesniji dio vjere. Šta je to i koji je to zakon kojeg mi možda ne znamo dovoljno i ne cijenimo dovoljno.
Gospodar ima u svijetu jedan zakon koji je u spuprotnosti sa skladom koji vlada u kreciji, u suprotnosti je sa svim zakonima koji vladaju svijetom, zakonima po kojima svijet funkcioniše. Postoji zakon u kreaciji koji narušava ovaj red. Najzanimljivije od svega je to što je Gospodar uspostvio takav jedan zakon i on valda, funkcioniše, ali ne remeti postojeći red.
Koji je to zakon? Koji je to zakon koji je čudesniji od cjelokupnog Njegovog stvaranja, od sve one veličanstvenosti koju prati savršen sklad?
Za svako djelo postoji određena posljedica. Ako otkineš jabuku sa stabla po zakonu gravitacije će pasti na zemlju i treba da padne, jer kada bi zakon gravitacije samo na tren prestao djelovati cijela zemlja bi se isprevrtala. Zar je moguće da se taj zakon i na tren obustavi?! Ovdje je kao primjer naveden samo jedan zakon. I ostali zakoni su takvi, čvrsti kako bi svijet mogao savršeno funkcionosati.
U svemu tome Gospodar donosi jedan zakon i kao da kaže:
Ja ću Svoje svojstvo Gospodara pokazati ovim zakonom.
Vrhunac božijeg stvaranja, najčudesnije božije stvorenje je taj zakon, zakon oprosta.
Uzvišeni Gospodar može zaustaviti posljedice naših djela, i to je prva razina oprosta.
Može uništiti poljedice naših loših djela putem tevbe i magfireta, i to je druga razina oprosta. Čak može vratiti vrijeme “slomiti” zakon vremena i ono loše djelo koje smo nekad davno učinili pretvori u dobro djelo. To je treća razina oprosta.
Može mu podariti posljedice dobrih djela! To je četvrta razina oprosta.
Budemo li išli dalje doći ćemo do zakona koji se zove zagovorništvo ili šefa’at.
Po tom zakonu Božiji prijatelji imaju pravo zagovora kod Gospodara. Ovaj zakon nije u suprotnosti sa Njegovom pravdom.
Gospodar je storio ovaj svijet i uredio ga uspostavom zakona. Uspostavio je zakon kauzaliteta i svaki uzrok ima svoju posljedicu koja je neodvojiva od uzroka. Svako djelo ima svoju posljedicu, osim djela koje bude predmetom njegovog oprosta. Kada se sprovede zakon oprosta na snagu stupaju drugi zakoni, bez da se dovode u pitanje drugi zakoni, bez da dođe do remećenja poretka i harmonije koja vlada.
Ovdje se vidi vrhunac Gospodarove snage, vidi se što On može da uradi. Ovdje se pokazuje snaga koja nadjačava one zakone koje je sama uspostavila.