Fatima dušo, dođi!
Fatima dušo, dođi!
„Čudno je doba, kćeri moja! Dunjaluk od njeg’ čudniji!
Kakav li je ovo dunjaluk što u sebi ne može trpiti kćerku Božijeg poslanika?! Kakvo li je ovo doba pa u sebi ne može durati tajnu stvaranja žene?!
Kakav li je ovo svijet što od sebe tjera Božiju biser-mezimicu?!
Čudno je doba, kćeri moja! Dunjaluk od njeg’ čudniji!
Onamo nije tvoje mjesto. Dunjaluk nikada ne bijaše tvoje mjesto. Dođi, kćeri moja, dođi… ti od početka nisi od dunjaluka bila. Ti bijaše iz dženneta došla…bijaše iz dženneta došla…
I ovo ću ponoviti da si ti prva osoba koja će ući u džennet. Ti si ta koja će džennetlijama džennet otvoriti.
Ovo ne govorim samo sada kada se ti pripremaš za izlazak iz ovog neodanog svijeta. Ovo ne govorim samo sada kada zoveš Esmu da ti pripremi smrtnu spremu. Ovo ne govorim samo sada kada uzimaš abdest preseljenja. Uvijek sam govorio, svugdje sam govorio da ja od Fatime ćutim miris dženneta.
Ajša jednom reče: „Zašto toliko mirišeš Fatimu? Zašto toliko Fatimu ljubiš? Zašto, kada god ugledaš Fatimu, nanovo živneš?“
Rekoh: „Ni riječ! Ajša! Fatima je moj džennet. Fatima je moje Kevser vrelo. Od Fatime ćutim miris dženneta. Fatima je kao sam džennet. Fatima je propusnica za džennet. Moje zadovoljstvo je u Fatiminom zadovoljstvu. Fatimina srdžba je Božiji džehennem, a Fatimino zadovoljstvo Božiji džennet.“
Fatima dušo! Tvoje zadovoljstvo ne htijem samo zato što si ti moja kćerka. Ti si predvodnica žena cijeloga svijeta, ti si najbolja žena svijeta, tebe je Bog tako odabrao i Bog tako prema tebi ljubav gaji.
Ovo ne govorim od sebe. Koju riječ ja od sebe rekoh?
One noći kada bijah na mi'radž otišao, vidjeh kako na vratima dženneta najljepšim pismom piše:
„Nema drugog boga osim Allaha, Muhammed je Božiji poslanik. Ali je njegov voljeni, Fatima, Hasan i Husejn su odabranici Božiji, a neka je lanet na one koji budu zlobili prema ovim Bogu dragim licima.“
Ovo ne govorim zbog toga što ti sada gusul preseljenja činiš.
Sjećaš li se onoga dana kada sjeđah pod šatorom, na arapski luk naslonjen?
Ti i tvoj cijenjeni muž Ali i dvije nurli zjenice oka moga, Hasan i Husejn, sjediste, i ja, po ko zna koji put, objavih:
„O muslimani, znajte: Ko god s njima – dakle, s vama – u miru i dobru bude ja sam u miru i dobru s njim, a ko god s njima – dakle s vama – na rat se podigne, ja sam u boju s njim. Ja volim onoga koji ove drage voli, a ove drage ne vole osim čistih i sa njima ne dušmane osim prljavih i zloskutnih!“
Fatima dušo dođi! Dođi jer silno izgaram u želji da te vidim. Dođi… dođi jer dunjaluk nije tvoje mjesto, a džennet bez tebe nije džennet.
Uistinu! Esmi reci nek donese onaj kamfor koji mi dođe iz dženneta i od kojeg iskoristih trećinu u trenu preseljenja, a dvije trećine za tebe i Alija ostavih.
Onim se kamforom narumeni kćeri moja, jer tvoje rođenje je džennetsko i tvoje preseljenje džennetsko. Selam ti na onaj dan kada si se rodila, selam ti na ona dva dana koja si proživila, selam ti sada kada dolaziš i selam ti onoga dana kada uzdignuta budeš!
