Definicija historije

Autor: Šehid ajetullah Motahhari
Izvor:
Share

Historiju je moguće odrediti na tri načina. Ustvari, mogu postojati tri nauke vezane za historiju koje su međusobno blisko povezane.

  1. Nauka o događajima, stanjima i prilikama ljudi u prošlosti naspram stanja i prilika koje postoje u sadašnjosti. Svaki položaj i stanje, svaki događaj do sada, znači do vremena u kome govorimo i sudimo o njima naziva se događaj dana, dnevni tok i takvi događaji se bilježe u novinama i dnevnim listovima. Međutim, čim njihovo vrijeme prođe i pripadnu prošlosti, postaju dio historije i pripadaju historiji. Dakle, historija kao nauka u ovom značenju podrazumijeva znanje o prošlim zbivanjima, događajima i stanjima prethodnih naraštaja. Zapisi o biografijama, pobjedama, i sl. koji su napisani među svim narodima ulaze u ovu kategoriju.

Historijska nauka u ovom značenju je, prvo, partikularna, tj. nauka o nizu pojedinačnih i individualnih pojava, a ne nauka o općenitostima i nizu pravila, mjerila i odnosa; drugo, historija je tradicionalna, a ne intelektualna nauka; treće, to je nauka o onome što je bilo, a ne o tome kako je postalo i četvrto, odnosi se na prošlost, a ne na sadašnjost. Mi ovu vrstu historije nazivamo tradicionalna historija.

  1. Nauka o pravilima i zakonima koji vladaju prošlim životima, a o kojima saznajemo kroz proučavanje, istraživanje, analizu događaja i zbivanja iz prošlosti. Ono što sačinjava sadržaj i pitanja tradicionalne historije, tj. prošli događaji i zbivanja, smatraju se osnovama i uvodom ove nauke. Ustvari, ti događaji i zbivanja za historičara imaju ulogu sličnu onoj koju materija i sirovine imaju za naučnika prirodnih nauka: on ih sakuplja u svojoj laboratoriji, zatim ih analizira, proučava, spaja kako bi otkrio njihovu prirodu i obilježja i shvatio njihove uzročno-posljedične odnose pa došao do sveobuhvatnih zakona.

Historičar u drugom značenju nastoji da otkrije prirodu historijskih događaja i posljedične odnose među njima kako bi stigao do niza općih pravila i zakona koji se mogu načelno dovesti u vezu sa svim sličnim slučajevima u sadašnjosti i prošlosti. Historiju u ovom značenju mi nazivamo naučna historija.

Iako su predmet i tema analize naučne historije događaji i zbivanja koji pripadaju prošlosti, teorije i pravila koja se izvlače ne odnose se isključivo na prošlost, nego se mogu primijeniti i na sadašnjost i budućnost. Ovaj vid historiju čini veoma vrijednom svrstavajući je u jedan od izvora ljudske spoznaje jer omogućava čovjeku da savlada svoju budućnost.

Razlika koja postoji između rada istraživača naučne historije i rada naučnika prirodnih nauka je u tome što su predmeti istraživanja prirodnjaka niz postojećih objektivnih činjenica i sigurno je da su njegove analize i istraživanja objektivna i iskustvena, dok je materija koju istražuje historičar postojala u prošlosti, a ne u sadašnjosti i jedino što postoji su podaci i dokumenti o njima. Historičar je u svom prosuđivanju poput suca koji na osnovu postojećih dokaza i svjedočenja, a ne na osnovu svjedočenja očevidaca, o predmetu donosi svoj sud. Zbog toga je analiza historičara logička, razumska i naučna, a ne objektivna i vanjska analiza. Historičar svoje analize vrši u laboratoriji razuma koristeći se zaključivanjem i poređenjem, a ne u vanjskoj laboratoriji koristeći epruvete i sl. Zbog toga je rad historičara, u ovom pogledu, sličniji radu filozofa, nego radu naučnika prirodnih nauka.

Naučna historija, kao i tradicionalna, odnosi se na prošlost, a ne na sadašnjost i to je nauka o onome što je bilo, a ne onome što nastaje, ali je za razliku od tradicionalne historije univerzalna, a ne partikularna, intelektualna, a ne tradicionalna.

Naučna historija je, ustvari, dio sociologije. Možemo reći da je to sociologija prošlih društava. Predmeti i teme istraživanja sociologije su općeniti i obuhvaćaju i prošla i sadašnja društva. Ako sociologiju ograničimo na istraživanje savremenih društava, onda će naučna historija i sociologija biti dvije nauke, ali dvije srodne i bliske nauke koje su potrebne jedna drugoj.

  1. Filozofija historije je nauka o promjenama i preobražajima društava kroz stepene i o zakonima koji vladaju tim promjenama i preobražajima. Drugim riječima, to je nauka o postanku, a ne postojanju društava.

Šehid ajetullah Motahhari

Izvor: Društvo i historija

  • 4 Februara, 2019