Dobročinstvo – 1
Dobročinstvo – 1
1. Imam Ali, mir s njim: “Činjenje dobročinstva, pomoć onima kojima je nanesena nepravda i gostoprimljivost, sredstva su gospodstva.”[1]
2. Imam Ali, mir s njim: “Dobročinstvo je zaliha za vječnost.”[2]
3. Imam Husejn, mir s njim: “Znajte da dobročinstvo donosi zahvalu i da ga slijedi nagrada. Kada biste vidjeli dobročinstvo u liku čovjeka, vidjeli biste lijepog čovjeka, čija ljepota donosi radost gledaocu, a nadmašuje sve ljude, a ukoliko biste vidjeli pokuđeno djelo, vidjeli biste veoma ružnog čovjeka, odurnog i nakaznog, od kojeg srce osjeća gađenje i pred kojim se oko zatvara.”[3]
4. Imam Sadik, mir s njim: “Prvi koji će ući u Džennet su dobročinitelji.”[4]
5. Imam Sadik, mir s njim: “Dobročinitelji na Dunjaluku – dobročinitelji su i na Ahiretu usljed činjenice da će im prevagnuti dobra djela pa će ih poklanjati grješnicima.”[5]
6. Imam Dževad, mir s njim: “Dobročinitelji su potrebitiji za onim što rade od onih kojima se čini dobro zbog toga što nagrada, ponos i lijep spomen pripadaju njima. Dakle, svako dobro koje čini, čovjek prvo čini sebi, što znači da ne treba očekivati od drugih zahvalu za dobro koje je učinio sebi samom.”[6]
Podsticaj na dobročinstvo i dobrim i lošim ljudima
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Najveća mudrost nakon vjerovanja je naklonost prema ljudima i činjenje dobra i dobrim i lošim ljudima.”[7]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Čini dobro i onome koji ga zaslužuje i onome koji ga ne zaslužuje. Ako ga učiniš onome ko ga ne zaslužuje, znaj da ga ti zaslužuješ.”[8]
Kretanje dobročinstva iz ruke u ruku
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko udijeli milostinju siromahu, za to će imati nagradu. Kad bi ta milostinja prošla kroz ruke četrdeset hiljada ljudi pa stigla do siromaha, svi bi imali potpunu nagradu.”[9]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Kada bi dobročinstvo kružilo kroz osamdeset ruku, svi bi imali nagradu za njega, a vlasniku ne bi bilo ništa uskraćeno.”[10]
Zabrana isticanja svoga dobročinstva
1. Imam Ali, mir s njim: “Daruj život svome dobročinstvu tako što ćeš usmrtiti sjećanje na njega!”[11]
2. Imam Ali, mir s njim: “Kada ti se učini dobro, sjeti ga se, kada ga učiniš, zaboravi ga.”[12]
3. Imam Ali, mir s njim: “Mjerilo dobročinstva je u izostavljanju njegova isticanja.”[13]
Upotpunjavanje dobročinstva
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Dovesti dobročinstvo do završetka vrjednije je od njegova započinjanja.”[14]
2. Imam Ali, mir s njim: “Ko ne dovrši svoje dobročinstvo, upropastio ga je.”[15]
3. Imam Kazim, mir s njim: “Dobročinitelj neće upotpuniti svoje dobročinstvo prema vjerniku, osim trima stvarima: smatrat će svoje djelo malehnim, skrivat će ga i ubrzat će njegovo obavljanje. Ko svoje djelo prema vjerniku smatra malehnim, uzdiže svoga brata, a ko svoje djelo smatra velikim, ponižava svoga brata. Ko prikrije dobročinstvo prema bratu, učinio je plemenito djelo, a ko ubrza svoje obećanje, uljepšao je svoje davanje.”[16]
Zabrana omalovažavanja dobročinstva
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Ne potcjenjuj nijedno dobročinstvo, pa makar to bilo nasmijano lice prilikom susreta s bratom.”[17]
2. Imam Ali, mir s njim: “Ne smatraj bezvrijednim nikakvo dobro koje možeš učiniti tako što ćeš ga žrtvovati za nešto veće od njega. Zaista je neznatno djelo učinjeno u času kada je potrebno korisnije od većeg učinjenog u stanju bespotrebnosti. Svakog dana učini ono zbog čega ćeš napredovati na Pravom putu.”[18]
Znak da je dobročinstvo prihvaćeno
1. Imam Ali, mir s njim: “Najbolje dobročinstvo je ono koje se čini dobrim ljudima.”[19]
2. Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan o znaku prihvaćenosti čovjeka kod Gospodara: “Znak da je čovjek, tj. njegovo djelo prihvaćeno kod Gospodara su dobročinstva na pravim mjestima. Ukoliko nije tako, u tom slučaju nema prihvaćenosti.”[20]
Nagrada za dobročinstvo
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko povede slijepca četrdeset koraka uređenim putem, kad bi sva Zemlja bila ispunjena zlatom da se njegovo djelo nagradi, to ne bi vrijedilo koliko igla naspram njegovog djela, a ako mu pomogne da prođe opasno mjesto, na Sudnjem danu nagrada za njegovo djelo bit će sto hiljada puta veća od Zemlje.”[21]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Ušao je čovjek u Džennet zato što je sklonio trnovitu granu s puta kojim idu vjernici.”[22]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko izgradi pokraj puta kakav zaklon za prolaznike, na Sudnjem danu Allah, dž.š., će ga proživjeti na rasnoj devi od bisera, a lice će mu obasjavati stanovnike Dženneta.”[23]
4. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko spriječi da skupinu muslimana pogodi šteta od poplave ili požara, za njega je Džennet obavezan.”[24]
5. Imam Sadik, mir s njim: “Samo ime govori da je dobročinstvo dobro, i ništa bolje nema od dobročinstva, osim nagrade za njega.”[25]
[1] Gurerul-hikem, 6585.
[2] Isto, 980.
[3] Mustedrekul-vesail, 12/343/14242.
[4] Ed-Da‘vat, 108/240.
[5] Emalit-Tusi, 304/610.
[6] Kešful-gumme, 3/137.
[7] Biharul-envar, 74/401/44
[8] ‘Ujunu ahbarir-Rida, 2/35/76.
[9] Sevabul-a‘mal, 342/1.
[10] El-Kafi, 4/18/2.
[11] Gurerul-hikem, 2282.
[12] Isto, 4000.
[13] Isto, 9724.
[14] Emalit-Tusi, 596/1235.
[15] Gurerul-hikem, 9115.
[16] Tuhaful-‘ukul, 403.
[17] Kenzul-fevaidi lil-Keradžeki, 1/212.
[18] El-Dža‘ferijjat, 233.
[19] Gurerul-hikem, 4983.
[20] Biharul-envar, 74/419/47.
[21] Isto, 75/15/8.
[22] El-Hisal, 32/111.
[23] Sevabul-a‘mal, 343/1.
[24] El-Kafi, 5/55/3.
[25] Mekarimul-ahlak, 1/294/915.
