Hazreti Fatima, s.a., i moralne vrline
Iskrice Zehrine, s.a., ličnosti
Hazreti Fatima, s.a., i moralne vrline
Čista Zehra je posjedovala lijep i hvale vrijedan moral, časne osobine i plemenitu ćud. Imala je uzvišena osjećanja, izoštreno i brzo shvatanje, puninu misli, neopisivu čovječnost, vrline koje izazivaju divljenje i otvorenu i veoma darežljivu ruku. U njenim grudima je kucalo neustrašivo i hrabro srce. Nije se povinovala sili. Bila je daleko od svake vrste umišljenosti i samodopadljivosti. Nisu je obuzimali egoizam i nadmenost. Nije poginjala glavu pred oholim silnicima.[1]
Fatima je pored spoljašnje ljepote i skladnog tijela bila okićena i duhovnim savršenstvima. Bila je krajnje velikodušna, blage naravi, širokogruda, strpljiva, dostojanstvena, milostiva i srčana.
U sebi je objedinila čvrst karakter, čednost i uzdržljivost.
Imala je prosvijetljeno čelo, vedro lice i nasmiješene usne sve dok joj je otac bio živ. Nikada joj nije silazio prijatni osmijeh s usana.
Jezikom su joj tekle samo riječi istine. Nikoga nije spominjala po ružnom. Nije kaljala svoja usta ogovaranjem i prenošenjem tuđih riječi. Srce joj je bilo riznica tajni. Bila je čvrsto odana zavjetima. Prilikom savjetovanja je pokazivala istinoljubivost. Prelazila bi preko uvreda. Često je praštala omaške, a prema uvredama se odnosila s blagošću i oprostom. Izbjegavala je nedolična djela i bila je naklonjena dobru. Bila je povjerljiva, iskrena u govoru, dosljedna u namjeri i vjernosti. Našla je mjesto na uzvišenoj tvrđavi čistote i čednosti. Posjedovala je neukaljane skute i čist pogled. Njome nisu vladali prohtjevi niske duše jer je bila iz porodice onog Poslanika od kojeg je Gospodar otklonio sve što je ružno i potpuno očistio članove te porodice. Zbog svoje čistote, neporočnosti i suzdržljivosti svaki put kada bi namjeravala razgovarati s nekim muškarcem ili držati govor u skupini muškaraca, između nje i njih bi bila postavljena neka prepreka.
Od njene čudesne čednosti je i to što je smatrala ružnim ono što se čini ženama poslije smrti kada se na žene prostire prekrivač koji pokazuje obrise tijela.[2]
U životu je bila izuzetno zadovoljna onim što posjeduje. Vjerovala je da pohlepa i gramzivost čine srca rastresenim, a poslove nesređenim, držeći do riječi svoga cijenjenog oca, Božijeg Poslanika, koji je rekao:
يَا فَاطِمَةُ، اصْبِرِي عَلَى مَرَارَةِ الدُّنْيَا لِتَفُزِي بِنَعِيمِ الْأَبَدِ
„Draga Fatima, budi strpljiva u dunjalučkim gorčinama kako bi došla do vječnih Božijih blagodati.“
Bila je zadovoljna jednostavnim načinom života i istrajavala je naspram životnih teškoća. Zadovoljavala se neznatnom halal opskrbom i dok je bila zadovoljna Božijom odredbom, Gospodar je bio zadovoljan njom. Nikada nije bila pohlepna prema imetku drugih ljudi i nije se obazirala na ono što nije bilo njeno pravo. Nikada sebe nije omalovažavala ni ponižavala tako što bi druge molila. Postala je simbol imućnosti duše jer je njen otac rekao:
إِنَّمَا الْغِنَى غِنَى النَّفْسِ
„Istinska imućnost je imućnost čovjekove duše.“
Ta velika žena je dobila nadimak Batul, što znači gospođa koja se odvojila i oslobodila od dunjaluka, spojila se sa svojim Gospodarom i udaljila se od blještavila i različitih naklonosti. Ona je svoje srce otrgla od ugodnosti i bila je dobro obaviještena o lukavštinama, prevarama i nevoljama ovoga svijeta. Bila je strpljiva u ispunjenju svoje odgovornosti. Iako je pretrpjela mnogo muke u svom životu prepunom iskušenja, ipak je njezin jezik stalno bio zaokupljen zikrom i zahvalom Bogu.
Zehrina briga je bila usmjerena k drugom svijetu i nije bila prevarena dunjalučkim ukrasima, budući da je ona sama vidjela kako se njen cijenjeni otac okretao od dunjaluka, njegovih užitaka i ugodnosti. Ta velika žena bila je poznata po strpljenju u nevoljama, zahvalnosti Bogu u blagostanju i zadovoljstvu Božijom odredbom, jer je prenijela od svoga oca rivajet u kojem on kaže:
إِذَا أَحَبَّ اللهُ عَبْدًا ابْتَـــلَاهُ، فَإِنْ صَبَرَ اجْتَبَــــاهُ، وَإِنْ رَضِيَ اصْطَفَــــاهُ
„Svakog roba kojeg Bog voli, On pogađa iskušenjima. Ako se strpi, odvoji ga od ostalih, a ako bude zadovoljan Božijim zadovoljstvom, učini ga Svojim odabranim robom.“[3]
[1] Ehlul-bejt, str. 132-134.
[2] Ibid.
[3] Ibid., str. 137.
