Između Bedra i Uhuda

Ebu Sufijan je okupio izvjestan broj Kurejšijskih junaka i odveo ih u Medinu s namjerom da zadaju udarac muslimanima i povrate izgubljeni ugled nakon njihovog poraza na Bedru. U blizini Medine su napali i izazvali nered, a potom pobjegli iz straha da ih ne stigne sablja muslimana.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., i muslimani su krenuli u potragu za mnogobošcima pokazujući spremnost da brane suverenitet mlade države i čuvaju je od zlih ruku.

Mušrici su upotrijebili sva sredstva za bježanje, zato su bacili i rance sevika^[1] u kojima su im bile živežne namirnice kako bi se rasteretili. Muslimani su to pokupili iza njih, a pohod je ostao poznat kao Gazvetu-s-sevik (pohod sevika).^[2] Ovo je bila još jedna sramota koja se desila Kurejšijama i koja je plemenima do kojih je došla vijest samo utvrdila da je islam, kao jedna organizovana snaga, već postao stvarnost.

Poslanikova, s.a.v.a., glavna briga u ovoj etapi bila je ostvarenje sigurnosti u muslimanskom društvu u Medini i sprečavanje svake moguće agresije. Pojedina plemena, koja nisu prihvatila islam, a tajila su neprijateljstvo prema njemu, nisu znala kako će postupiti s islamom i muslimanima, pa bi se spremala za napad na Medinu, ali kada bi saznala da im je Poslanik, s.a.v.a., krenuo u susret, ona bi pobjegla.

Još jedna serijja pod komandom Zejda ibn Harise otišla je po Poslanikovoj, s.a.v.a., naredbi u pohod kako bi presjekla put trgovine Kurejša preko Iraka^[3] i uspjela je to i učiniti.