Lekcije i pouke iz Fedeka
Lekcije i pouke iz Fedeka
Poslanik, s.a.v.a., je poklonio Fedek svojoj miljenici Fatimi Zehri, s.a., po Božijoj objavi: Zato daj bližnjemu ono što treba mu pripasti, sedme godine po hidžri i ostao je u njenom posjedu više od tri godine. Da li se promijenilo stanje života Fatime i Alija, budući da je Fedek bio vrlo plodonosan?
Ne, nikako! I dalje su živjeli na ječmenom hljebu i dalje su bili zadovoljni solju i mlijekom.
Tu se javlja pitanje: Gdje su se trošili plodovi, prinos i imovina Fedeka?
Sve su dijelili siromašnima i bijednicima muslimana, a Ali i Fatima su živjeli asketskim životom izbjegavajući ovosvjetske ukrase i slasti.
Opet se javljaju nova pitanja: Zašto su vladari prisvojili Fedek i nisu dozvolili da se njegovi plodovi dijele na Božijem putu i da se siromašni i bijednici okoriste njima? Zašto toliko insistiranje od strane hazreti Fatime, s.a., i Imama Alija na traženju imovine Beni Nedira, Fedeka, udjela Hajbera i Fatiminog nasljedstva od oca i slično?
Ovo insistiranje na izazivanju vlasti u njenim nepravednim mjerama i Fatimina srdžba prema uzurpatorima sve dok nije preselila na ahiret, navode nas na to da se pitamo: Šta je tajna tolikog traženja i insistiranja?
Možda bismo iz svega toga mogli biti insprisani živonim lekcijama i poukama, kao što su:
- Podržavanje i potvrđivanje istine i odbijanje te osuđivanje neistine su od uzvišenih ideala koje su Poslanik, s.a.v.a., i časni Imami, a.s., uporno pokušavali učvrstiti u muslimanskom društvu i potvrditi ih u svim raznim okolnostima.
Zato je ovo traženje bilo užareni plamen koji rasvjetljava put pred potlačenima čija su prava uzurpirana i svojim žarom i žegom prže nepravedne vladare kroz stoljeća.
- Hazreti Fatimin, s.a., stav u toj teškoj okolnosti, njeno pozivanje na islamski ustav – časni Kur’an – i dovođenje svjedoka od ashaba, pokazuju nivo opasnog zastranjenja koje se dogodilo u islamskom – muslimanskom kretanju nakon preseljenja časnog Poslanika, s.a.v.a.
Zato su hazreti Fatima, s.a., i Imam Ali, a.s., pokušali ograničiti i neutralisati ovo zastranjenje na samom počeku i to je bila njihova obaveza pred Bogom i društvom, svejedno da li će se pravo vratiti njegovom vlasniku ili ne.
- Hazreti Fatima, s.a., je podučila sve muslimane lekciji nužnosti izricanja riječi istine, stajanja spram uzurpatorskog i tlačiteljskog vladara, te da on nije zaštićen od obračuna, ukora i kazne i nije iznad zakona, tj. da vladar postoji da zaštiti zakon i da u okviru svog položaja čvrsto drži do onog što šerijat nalaže.
- Protest i traženje prava i pravde nisu ograničeni na muškarca, već sve skupine u društvu, uključujući žene koje su sastavni dio društva, imaju to pravo.
- Traženje prava i pomaganje Allahu nije ograničeno na mogućnosti postizanja cilja, već je to zauzimanje ideološkog stava vezanog za suprotstavljanje zastranjenju, zahtjevanja ispravljanja greški i opomene onima koji su nehajni ili su se pravili neobazrivima prema zastranjenju.
Također, to je izražavanje stava obje strane, tlačitelja i potlačenih, uzurpatora i vlasnika prava, vladara i podanika. Objelodanjivanje stavova dvije strane pred društvom, uzrokovat će utvrđivanje temelja prava i pravde, rasvjetlit će misli podanika, čak ako tlačitelj bude isukao sablju ili dijelio novac za kupovinu umova, jer razum će presuditi po pravu i pravdi, makar u svojoj nutrini.
- Doista, Fatima Zehra, s.a., je bezgriješna po jasnom kur’anskom tekstu: Doista, Allah želi odstraniti svaku prljavštinu od vas, o Ehli bejte, i da vas potpuno očisti.[1]
Nije moguće da ona traži ono što joj ne pripada, jer to se kosi sa njenom bezgrješnošću, a protivnici nisu bezgrješni. To znači da je njena riječ validan dokaz do kojeg se mora držati, a riječ protivnika je tvrdnja i nije autoritativan dokaz.
Njena srdžba i nezdovoljstvo su Božija srdžba i nezadovoljstvo. Jasno je da je ona preselila, a bila je srdita na one koji su oduzeli njeno pravo.
I kad su htjeli da je posjete u bolesti u kojoj je preselila, ona nije pristala da ih primi, već je rekla Imamu Aliju, a.s.: “Kuća je tvoja, a ja sam tvoja supruga, uradi ono što želiš.” Kada su oni ušli kod nje i pokušali su dobiti njeno zadovoljstvo i plakali su, ona im je objasnila da nije zadovoljna s njima i da su je oni rasrdili i naljutili.
I ostala je srdita i ljuta na njih, jer je znala da su njih dvojica plakala kako bi emotivno utjecali na nju, a ne zato što su odustali od svojih stavova ili zato što se žele izvinuti.
To znači da su njih dvojica nastojala dobiti verbalno zadovoljstvo kako bi ljudima pokazali da je ona zadovoljna s njima, da ih je primila u kuću, zato jer ih je potvrdila u njihovim djelima, tj. da je odustala od Fedeka i ostalih uzurpiranih prava.
Međutim, njena oporuka da se ukopa po noći, zatim izvršenje oporuke od strane Imama Alija, a.s., upropastila je priliku i zatvorila put pred lažovima braniteljima neistine i opravdateljima nemoralnih radnji koje su počinjene protiv hazreti Zehre, s.a.
I nije im ostalo ništo drugo do li napad na ličnost hazreti Fatime, s.a., omalovažavanje njenog položaja, neobraćanje pažnje na nju poput: “Šta mi imamo sa ženama!”
[1] El-Ahzab, 33.
