Mjesto kabura Zapovjednika vjernih, a.s.

Mjesto kabura Zapovjednika vjernih, a.s.

On, a.s., je prenešen po noći do područja Garjejn i ukopan je tamo i po njegovoj oporuci njegov kabur je sakriven. Ibn Ebu-l-Hadid u knjizi Šerhu Nehdži-l-belaga prenio od Ebu-l-Kasima El-Belhija da je rekao da kad je Ali, a.s., bio ubijen, njegovi sinovi su odlučili da prikriju njegov kabur zbog straha od Beni Umejje da ne bi uradili nešto s njegovom kaburom, pa su učinili tako da ljudi u vezi njegovog kabura u noći ukopa pomisle razne verzije. Pa su na devu  konopcima vezali jedan tabut iz kojeg se širio miris kamfora i u tmini noći su je izveli iz Kufe u pratnji svojih pouzdanih ljudi navodeći ljude na pomisao da ga prebacuju u Medinu da ga ukopaju pored hazreti Fatime, s.a. Izveli su mazgu na kojoj je bio pokriven tabut navodeći ljude da pomisle kako ga hoće ukopati u El-Hiri, drevni grad na jugu Kufe. Iskopali su više kabura, jedan u kufskoj džamiji, jedan u dvorištu upravne palače, jedan u jednoj sobi u kući Dža’de ibn Hubejre El-Mahzumija, jedan u kući Abdullaha ibn Jezida El-Kasrija preko puta kapije Papirničara koja se nalazi u pravcu kible od džamije, jedan u El-Kenasi i jedan u Es-Sewbi, pa je ljudima mjesto njegovog kabura ostalo nepoznato. I niko nije znao istinu o njegovom ukopu osim njegovih sinova i posebnih, vjernih i iskrenih drugova. Oni su ga u praskozorje u noći dvadeset i prvog ramazana iznijeli i ukopali na brežuljku u mjestu poznatom kao El-Garij, a po njegovoj oporuci i preporuci mjesto njegovog kabura ostalo je skriveno ljudima, a ujutru tog dana širile su se razne prazne priče, mišljenja su se razišla u vezi njegovog časnog kabura. Jedna skupina je tvrdila da je jedna grupa iz plemena Tajja u toj noći našla devu koju je njen vlasnik izgubio u njihovom području, a na njoj je bio sanduk kojeg su pomislili da sadrži blago, pa kad su vidjeli šta je u sanduku, bojali su se da budu optuženi za njegovu smrt, pa su ukopali tijelo sa sandukom a devu zaklali i pojeli. Ova priča se širila među Beni Umejjama i njihovim sljedbenicima i to smatrali istinitom, pa je Welid ibn Ukba sročio stihove kojima je odbacio  Poslanikove, s.a.v.a., riječi u kojima je govorio: “Ako vlast predate Aliju, nalazit ćete ga upućenim upućivačem”:

Pa ako se deva izgubi noseći ga,

pa on ne bi nit upućen nit upućivač![1]

Zato se desilo razilaženje o mjestu njegovog časnog kabura kod drugih muslimana. Što se tiče šiija, pa oni su generacija za generacijom prenoseći od svojih Imama, sinova Zapovjednika vjernih, a.s., saglasni da on nije nigdje ukopan do li u El-Garij, sad poznatom mjestu, a s njima su se složili istraživači od učenjaka ostalih muslimana, i predaje o tome su mutewatir. Sejjid Abdulkerim ibn Tawus o tome je napisao knjigu pod naslovom Ferhatu-l-Garij, u kojoj je sabrao predaje koje su prenešene o tome i naveo je sve što postoji. Šejh Mufid u knjizi El-Iršad svojom lancem je zabilježio od Džabira ibn Jezida da je rekao: „Upitao sam Ebu Džafera ibn Ali El-Bakira, a.s.: ‘Gdje je ukopan Zapovjednik vjernih?’ Rekao je: ‘Ukopan je u području El-Garijejn i ukopan je pred zoru.'“ I svojim lancem je zabilježio od Ebu Umejra preko njegovih prenosilaca: „Upitan je Husejn ibn Ali, a.s.: ‘Gdje ste ukopali Zapovjednika vjernih?’ Rekao je: ‘Navečer smo ga iznijeli prema Mesdžidu-l-Aš'asu sve dok ga nismo prenijeli iza leđa Kufe pored El-Garijejn, pa samo ga tamo ukopali.'“ Ibn Esir kaže: „Ukopan je kod Mesdžidu-l-džema'a. Rečeno je da je ukopan u palači i rečeno je mimo toga, a najispravnije mišljenje je da je njegov kabur na mjestu koje se posjećuje i gdje se traži blagoslov od njega.“

Ja (sejjid Muhsin El-Emin) velim: “U ovo nema sumnje, jer njegova djeca i potomci i njegove šije su posjećivali ovo mjesto, a najupoznatiji sa mjestom nečijeg kabura je njegova porodica i sljedbenici i to je stav svih šija, Imama Ehli bejta, a.s., i svih muslimana, osim onih koji su se izdvojili od ostalih muslimana.”

U knjizi Tezkiretu-l-hawas stoji: “Ebu Nu'ajm El-Esfahani je pričao da ono što se nalazi u Nedžefu je kabur Mugajre ibn Šu'be, govoreći: ‘Kad bi to znali posjetioci tog kabura, kamenovali bi ga.’ Ja (Ibn El-Džewzi) velim: ‘I ovo je od krupnih grešaka Ebu Nu'ajma, jer nije poznat nikakav kabur Mugajre ibn Šu'be i rečeno je da je on umro u Šamu.’”

Šejh Mufid u knjizi El-Iršad je rekao: “Njegov kabur je ostao skriven i niko nije znao za njega osim njegovih sinova i njihovih posebnih šija sve dok Imam Sadik Džafer ibn Muhammed, a.s., za vrijeme Abbasija nije ukazao na kabur i posjetio ga kada je došao kod Ebu Džafera Mensura, a on je bio u El-Hiri (stari grad nadomak Kufe). Od tada su šije saznali za to mjesto i počeli su ga posjećivati.”

Safwan ibn Mihran El-Džemmal je, kako je preneseno u knjizi Ferhatu-l-Garij, rekao: “Kad sam sa Džafer Sadikom, a.s., došao u Kufu kada je htio ići kod Ebu Džafera Mensura, rekao mi je: ‘O Safwane, natjeraj jahalicu (devu) da klekne, pa ovo je kabur mog djeda Zapovjednika vjernih.’ Ja sam natjerao devu da klekne. Imam je sišao, obavio gusul, presvukao svoju obuću i rekao mi: ‘Uradi i ti kako ja radim.’ Potom je krenuo prema brežuljku i rekao mi: ‘Skrati svoje korake kako bi zbog više koraka zaradio više sevapa.’ Potom je išao i ja sam išao s njim, a bili smo smireni, slaveći, veličajući Allaha i izgovarajući la ilahe illa Allah, dok smo došli do brežuljka pa je stao i pogledao desno i lijevo i označio po zemlji svojim štapom i rekao mi: Potraži ovdje! Pa sam potražio kad se pojave tragovi kabura. Imamu su počele teći suze pa je rekao: ‘Mir tebi o opunomočeniče… (do kraja zijareta).’” U nastavku Safwan je između ostalog rekao: “Upitao sam: ‘Prvače moj, dopuštaš li mi da o ovome obavijestim naše ljude u Kufi?’ on reče: ‘Da’, i dao mi je novac, a ja sam preuredio kabur.”

U jednoj predaji je preneseno od Imama Sadika, a.s., da je rekao: ‘Kada sam bio kod Ebu-l-Abbasa (abbasijski halifa Es-Seffah), po noći sam dolazio na kabur Zapovjednika vjernih, a.s., u području hirijskog brežuljka pored Gariju-n-Nu'mana pa tu obavljao noćni namaz i vraćao sam se prije zore.”

U jednoj predaji od Safwana El-Džemmala stoji: “Prevozio sam Džafera ibn Muhammeda, a.s., pa kad sam stigao do Brežuljka, rekao je: ‘O Safwane, idi lijevo sve dok ne prođeš Hiru, pa ćeš doći do podnožja’, pa sam stigao na mjesto koje je on opisao, a on je sišao s jahalice, pa su on i Abdullah ibn Hasan otišli naprijed, obavili su namaz kod jednog kabura, kad su završili sa namazom, upitao sam ga: ‘Neka budem žrtva za tebe, kakav je ovo kabur?’ on reče: ‘Ovo je kabur Alija ibn Ebu Taliba.’” To je kabur kojeg tamošnji narod posjećuje. To je trebalo biti za vrijeme vladavine abbasijskog Es-Seffaha, jer je on taj kome Abdullah ibn Hasan došao u posjetu.

U knjizi Ferhatu-l-Garij autor je svojim lancem prenosilaca prenio od Abdullaha ibn Ubejda ibn Zejda da je rekao: “Vidio sam Džafera ibn Muhammeda, a.s., i Abdullaha ibn Hasana u El-Gariju kod kabura Zapovjednika vjernih, a.s.”

Ibn Kulewejh je u knjizi Kamilu-z-zijarat svojim lancem prenosilaca prenio od Safwana Džemmala: “Upitao sam Ebu Abdullaha (Sadika), a.s., o mjestu kabura Zapovjednika vjernih, a.s., pa mi je opisao mjesto kabura gdje je zaravnjen pješčani nagib, pa sam išao do kabura i obavio sam namaz kraj njega, pa sam sljedeće godine išao do Ebu Abdullaha, a.s., i obavijestio sam ga o svom odlasku i obavljanju namaza kod kabura, pa on reče: ‘Dobro si uradio.’ Od tada dvadeset godina ja obavljam namaz kod njega (kabura Zapovjednika vjernih).”

Ja (sejjid Muhsin El-Emin) velim: “Safwan je bio vlasnik deva kojima je putovao iz Hidžaza u Irak i obratno, pa kad god bi išao u Irak, obavio bi namaz kod časnog mezara i to je bilo prije nego što sa njim Imam Sadik, a.s., putuje iz Hidžaza u Irak, kao što smo već naveli. On mu bio opisao mjesto kabura i on je znao po opisu, a kad je Imam, a.s., došao s njim tada mu je pokazao tačno mjesto. On je bio od drugova i sljedbenika Imama Sadika, a.s.”

U mnogim predajama je o Imamu Sadiku, a.s., rečeno da kad je došao u Kufu, obavio je dva rekata namaza na jednom jestu pa se udaljio na neko drugo mjesto i obavio dva rekaat namaza, zatim se udaljio na treće mjesto i obavio dva rekat namaza i kad je upitan o tome, rekao je da je da prvo, mjesto kabura Zapovjednika vjernih, drugo je mjesto glave Imama Husejna, a treće je mjesto minbera El-Kaima (Imama Mehdija), a.s.

Imam Sadik, a.s., je ukazao jednoj skupini svojih drugova na mjesto kabura Zapovjednika vjernih, a.s., na uzvisini Kufe na poznatom mjestu, od kojih su bili Ebu Besir, Abdullah ibn Talha, Mualla ibn Hunejs, Junus ibn Zabjan, Zurare i drugi. Prije toga je dolazio Imam Ali ibn Husejn Zejnu-l-Abidin, a.s., iz Hidžaza do Iraka sa jednim slugom radi zijareta, pa je obavio zijaret i vratio se, ali nisu svi ljudi tada znali, pa je abbasijski halifa Harun Er-Rešid nakon 170. po hidžri saznao za njega, i on ga je otkrio svim ljudima.

Šejh Mufid u knjizi El-Iršad prenosi od Muhammeda ibn Zekerijaha, a on od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Abdullaha koji prenosi od Ibn Aiše, a ovaj prenosi od Abdullaha ibn Hazima da je rekao: “Jednom smo izašli iz Kufe sa Rešidom radi lova, pa smo stigli do područja El-Garijejn i Sewbe, i vidjeli jednu gazelu tepustili smo jestrebe i pse, pa su je jedno vrijeme gonili i onda je gazela tražila utočište u brežuljku, tad su jestrebi sletili na jednu stranu i psi se vratili. Haruna je to začudilo. Potom je gazela sišla sa brežuljka, pa su jestrebi i psi pošli za njom, tada se gazela vratila na brežuljak, pa su se vratili jestrebi i psi. To se ponovilo tri puta. Rešid je rekao: ‘Požurite i ko god da naiđe vi mi ga dovedite.’ Pa smo mu doveli jednog straca iz Beni Eseda. Harun ga je upitao: ‘Reci mi šta je ovaj brežuljak?’ On reče: ‘Hoću li biti siguran (zaštičen) ako vas obavijestim?’ Harun: ‘Pred Bogom ti dajem obećanje i zavjet da te neću ni uznemiriti ni dirati.’ On reče: ‘Moj otac mi je prenoseći od svojih očeva rekao da je ovaj brežuljka kabur Alija ibn Ebu Taliba kojeg je Allah učinio nepovredivim mjestom u kojem niko ne traži utočište a da ne bude zaštićen.’ Harun je tada sišao i tražio da mu se donese voda, pa je uzeo abdest i obavio namaz kod brežuljka i svoje lice stavio na zemlju i počeo plakati. Zatim smo se vratili. Muhammed ibn Aiše kaže: ‘Moje srce to nije prihvatilo. Kad sam išao na hadž u Mekki sam sreo Jasira, Rešidovog slugu, pa mi je ispričao: ‘Kad smo se vratili iz Mekke u Kufu, jedne noći mi je (Harun) Rešid rekao: ‘Jasire, reci Isau ibn Džaferu nek uzjaše pa su njih dvojica, i ja sa njima krenuli i došli do El-Garijejn. Isa se spustio i spavao, ali Rešid je došao do brežuljka i počeo klanjati. Nakon svaka dva rekata, učio je dovu, plakao i licem trljao po zemlji, pa je govorio: ‘Amidžiću, ja, tako mi Allaha, priznajem tvoje vrline i tvoje prednosti nad svima. Tako mi Allaha, ja sam u ovoj poziciji i znam da si ti velikan, ali tvoja djeca me uznemiravaju i bune se protiv mene.’ Opet bi klanjao i ponovio iste riječi i molio i plakao sve dok nije bilo praskozorje, tad mi je rekao: ‘O Jasire, probudi Isaa i ja ga probudih, a on mu reče: ‘O Isa, ustani i obavi namaz kod kabura svog amidžiča.’ On ga upita: ‘Koji mi je on amidžič?’ Rekao je: ‘Ovo je kabur Alija ibn Ebu Taliba.’ Isa je uzeo abdest i počeo klanjati, pa su njih dvojica nastavila tako klanjati sve dok nije svanula zora. Rekao sam mu: ‘Zapovjedniče vjernika, nastupilo je vrijeme sabah namaza i tako smo uzjahali i vratili se u Kufu.’”

Izvor: A'janu-š-ši'a, Muhsin El-Emin, sv. 2, str. 325 – 327.

[1] Šerhu Nehdži-l-belaga, Ibn Ebu-l-Hadid.