Obilježavanje rođenja Poslanika, s.a.v.a. – Božiji dani

Obilježavanje rođenja Poslanika, s.a.v.a.

4 – Božiji dani

Uvod

Muslimani su stoljećima navikli prakticirati obilježavanje dana rođenja Poslanika, s.a.v.a. Ovaj časni povod još uvijek je prisutan i živ u srcima svih muslimana. U mnogim zemljama islamskog svijeta muslimani ovaj dan svečano obilježavaju po džamijama i kućama nastojeći ga ovjekovječiti, onako kako i pripadnici drugih religija cijene svoje svetinje i veličaju svoje velike dane i plemenite povode. Naravno, uvijek se želi da ovo obilježavanje iz samog radovanja, izražavanja sreće i zahvaljivanja Allahu, pređe u svjesni proces primanja inspiracije od ovog povoda i njegovih darova.

Uprkos jasnoći dozvoljenosti, neki su ljudi nastojali tragati za stvarima koje bi im opravdale zabranjivanje obilježavanja rođenja Božijeg Poslanika, s.a.v.a., pozivajući se na pogrešno shvatanje značenja bid'ata. A ovo shvatanje stoji i u pozadini zabrane mnogih dozvoljenih stvari pod izgovorom da o tim slučajevima nisu preneseni posebni vjerski tekstovi. Zato ovdje želimo razmatrati pitanje obilježavanja rođenja Poslanika, s.a.v.a., i analizirati stupanj njegove dozvoljenosti, a zatim ćemo kritizirati tvrdnje zabrane.

Ovu ćemo diskusiju rasporediti u okvir sljedećih tačaka:

Božiji dani

Četvrto, dan rođenja Poslanika, s.a.v.a., kao jedan od Božijih dana

Jedan od dokaza za dozvoljenost obilježavanja rođenja Poslanika, s.a.v.a., je časni ajet:

﴿وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا مُوسَىٰ بِآيَاتِنَا أَنْ أَخْرِجْ قَوْمَكَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَذَكِّرْهُمْ بِأَيَّامِ اللهِ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِكُلِّ صَبَّارٍ شَكُورٍ﴾

I Mi smo poslali Musaa s Našim znacima: “Izvedi narod svoj na svjetlost iz tmina, i opomeni ga Allahovim danima!” Zbilja, u tom su znaci za svakog ko strpljiv i zahvalan je,[1]

u kojem Svevišnji Allah traži od vjerovjesnika Musaa, a.s., da podsjeti svoj narod na Božije dane, a to znači da je podsjećanje na Božije dane traženo i pohvaljeno kod Allaha, jer to nije ograničeno samo na Musaa i njegov ummet. Pritom se pod “danima” sigurno ne misli na puko vrijeme, već je to podsjećanje na prijašnje, velike događaje, a tako su nazvani zato što dani predstavljaju određeni okvir za ove događaje, bez obzira na to jesu li to dani blagodati ili dani nevolja i iskušenja, jer oni obuhvataju obje vrste događaja.

Ovi su događaji primjeri djelotvornosti Božijih zakona u ljudskim društvima i zato je podsjećanje na njih Poslanikova, s.a.v.a., dužnost i dio njegove misije i odgajanja ummeta. Ne može se podsjećati i savjetovati u vezi s velikim Božijim danima na bilo kakav način, već se traži podsjećanje samo na dane poznate po svojim događajima.

Značenje ajeta bi bilo: Poslaniče, savjetuj ih ohrabrivanjem i plašenjem. Ohrabrivanje je podsjećanje na blagodati koje je Allah podario njima i onima koji su bili prije njih, koji su vjerovali u poslanika u minulim danima u kojima su se desili veliki događaji, poput onog što se desilo ‘Adu, Semudu i drugima.

U vezi s Musaom, a.s., Božiji dani su dvovrsni – jedan dio su dani nevolja i nedaća, a drugi dio su dani blagodati i pobjede. Jedan dio Božijih dana koji su vezani za Musaa, a.s., su nevolja i nedaća, a jedan dio blagodati i pobjede.

Časni Kur’an je spomenuo da je razlog za podsjećanje na ove dane to što su ti dani lekcije i znakovi za svakog strpljivog i zahvalnog.[2] Dakle, ti dani imaju pozitivne i odgojne rezultate na putu ostvarivanja strpljivih i zahvalnih ljudi, pa uz njih ummet uspijeva i pobjeđuje neprijatelje te uspješno primjenjuje Božansku poslanicu.

Islamski ummet je u svojoj velikoj historiji prošao kroz velike događaje i dešavanja u kojima su bile pouke. Tako su neki dani bili blagodati, dok su neki dani bili nevolje i nedaće. Dan rođenja Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kod muslimana se smatra velikim događajem i jedan je od dana u kojima je Allah ne samo muslimane već cijelo čovječanstvo obasuo blagodatima, poput dana sličnih njima. koji su predmet podsjećanja. Tako obilježavanje postaje kao čin ibadeta, primjer za sjećanje na blagodati koje nam je Allah podario iz Svoje samilosti i primjena sadržaja časnog ajeta:

﴿وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا مُوسَىٰ بِآيَاتِنَا أَنْ أَخْرِجْ قَوْمَكَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَذَكِّرْهُمْ بِأَيَّامِ اللهِ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِكُلِّ صَبَّارٍ شَكُورٍ﴾

I Mi smo poslali Musaa s Našim znacima: “Izvedi narod svoj na svjetlost iz tmina, i opomeni ga Allahovim danima!” Zbilja, u tom su znaci za svakog ko strpljiv i zahvalan je.[3]

U životima Božijih vjerovjesnika dan njihovog rođenja smatra se važnim i blagoslovljenim danom. Svevišnji Allah je pozdravio Svog vjerovjesnika Jahjaa u ovakvom danu, kada je rekao:

﴿وَسَلَامٌ عَلَيْهِ يَوْمَ وُلِدَ وَيَوْمَ يَمُوتُ وَيَوْمَ يُبْعَثُ حَيًّا﴾

I neka je mir njemu na dan kada je rođen, i na dan kad umro je, i na dan kad proživljen bude!,[4]

a i vjerovjesnik Isa, a.s., je pozdravio sebe u ovom danu kada je govorio:

﴿وَالسَّلَامُ عَلَيَّ يَوْمَ وُلِدْتُ وَيَوْمَ أَمُوتُ وَيَوْمَ أُبْعَثُ حَيًّا﴾

I neka je mir meni na dan kad sam rođen, i na dan kad umrem, i na dan kad proživljen budem![5]

Naš Vjerovjesnik, s.a.v.a., je najbolji vjerovjesnik. Zato bi i dan njegovog rođenja trebao biti časniji od dana rođenja ostalih vjerovjesnika, a podsjećanje na njega bi trebalo biti veće po svemu od podsjećanja na rođenja drugih, jer je to dan u kojem je Allah spustio blagodati na čovječanstvo preko Pečata vjerovjesnika.