Imam Husejnovo pismo Muhammedu Hanefiji
Imam Husejnovo pismo Muhammedu Hanefiji
Ibn Kulevejh u knjizi Kamilu-z-zijarat prenosi od imama Bakira, s.a., da je Husejn ibn Ali nakon dolaska na Kerbelu pisao pismo Muhammedu Hanefiji i onima iz Beni Hašima koji se nisu bili pridružili imamu Husejnu:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Husejna ibn Alija Muhammedu ibn Aliju i članovima Beni Hašima koji su uz njega. Kao da Ovaj svijet nije ni postojao i kao da je Ahiret oduvijek bio. Ve-s-selam.” [1]
كَتَبَ الْحُسَيْنُ بْنُ عَلِيٍّ إِلَى مُحَمَّدِ بْنِ عَلِيٍّ مِنْ كَرْبَلَاءَ: بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمنِ الرَّحِيمِ، مِنَ الْحُسَيْنِ بْنِ عَلِيٍّ إِلَى مُحَمَّدِ بْنِ عَلِيٍّ وَ مَنْ قِبَلَهُ مِنْ بَنِي هَاشِمٍ، أَمَّا بَعْدُ فَكَأَنَّ الدُّنْيَا لَمْ تَكُنْ، وَ كَأَنَّ الْآخِرَةَ لَمْ تَزَلْ. وَ السَّلَامُ
Ovaj tekst pokazuje kako Ovaj i Drugi svijet vide imam Husejn i ostali imami. S njegovog gledišta, vrijednost ovog svijeta i u njemu života bez izvršenja obaveza jednak je ništavilu, jer ono što je privremeno i prolazno ni ne može imati veću vrijednost od toga. Cijeli život sa svim njegovim užicima, poput položaja, imetka i ugleda, jednak je ništavilu i, štaviše, gorčini, mukama, razočarenju i neuspjesima, a Ahiret ima neograničeno i nezamislivo veličanstvo, koje se ne može ni uporediti niti mjeriti s bilo čim, jer je ono vječno i nema nestanka. Sreća, život i užitak na Ahiretu su vječni i trajni, a važnije od svega je Božije zadovoljstvo, koje je veće od svega.
Također, muke i patnje na Ahiretu su vječne. S ovakvim gledanjem, napuštanje Ovog svijeta sa svim njegovim užicima, ugodnostima, bogatstvom, položajem, ostavljanje njegovog sjaja i ukrasa i odlazak na svijet Ahireta je lahko, jednostavno i sasvim prirodno, a sve nedaće, bolovi i muke… kod ovakvog čovjeka ne samo da su izdrživi već i slatki, ugodni i prijatni.
Kako je ovo viđenje predstavio u ovom govoru, imam Husejn, s.a., ga je primijenio i u praksi i prenio ga s nivoa govora i misli na djelo. Imam je u ovom govoru, s jedne strane, na jednostavan način predstavio zbilju ovog svijeta i Ahireta svom bratu Muhammedu Hanefiji i ostalim iz svoje porodice, u posljednjim danima svog života ih savjetujući i upućujući, a s druge strane, svim stanovnicima svijeta i svim vjerskim vođama, koji imaju odgovornost upućivanja i vođenja društva, pokazao je put koji trebaju odabrati i viđenje koje trebaju gajiti u sebi.
[1] Kamilu-z-zijarat, str. 75.
