Odbrojavanje dana do šehadeta Božijeg Poslanika, s.a.v.a. – 3

Odbrojavanje dana do šehadeta Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

Papir
Šta se desilo u četvrtak 24. safera 11. godine po Hidžri po mjesečevom kalendaru, 7. hordada 11. godine po Hidžri po sunčevom kalendaru, 22. maja 642. godine po gregorijanskom kalendaru?
Poslanikova, s.a.v.a., bolest se pogoršala toliko da se on počeo žaliti. On je još jednom naglasio da Usamina vojska treba da krene, ali samo nekoliko trenutaka kasnije vidio je da Omer, Ebu Bekr, Talha i još neki ashabi koji su trebali biti u Usaminoj vojsci u tom trenutku sjede u okupljeni u njegovoj kući.
Božiji poslanik je prijekorno rekao:
„Zašto niste krenuli sa vojskom?“
Ebu Bekr je odgovorio:
„Ja sam bio tamo, ali sam otišao od tamo da bih vas ponovo vidio.“
Omer je donio izgovor:
„Nisam htio da vijesti o vama čujem od drugih.“
Poslanik je bio potresen i nekolika puta je rekao:
„Pokrenite Usaminu vojsku. Pokrenite Usaminu vojsku. Pokrenite Usaminu vojsku.“
Kao da je jedino Ebu Bekr sa nekolicinom ashaba napustio Poslanikovu kuću i čini se da je namjeravao otići u Usaminu vojsku u Džurfi.
Unatoč Poslanikovom insistiranju većina njih koji su se trebali priključiti vojsci i dalje je sjedila i predstavljala se da su zabrinuti. Obzirom da je Poslanikovo opće stanje u četvrtak bilo gore nego prije oni su htjeli da budu sigurni da će u Poslanikovom odsustvu vlast doći nekome drugom u ruke, tj. da neće pripasti Zapovjedniku vjernika, Imamu Aliju.
Da, oni su iščekivali Poslanikovo preseljenje.
Kada je Božiji poslanik vidio kakva je situacija podigao je glavu sa bolesničke postelje i rekao:
„Donesite mi olovku i papir[1] kako bih vam napisao nešto nakon čega, ukoliko se toga budete pridržavali, nikada nakon mene nećete zalutati.“
Neki su se ustali da donesu pribor za pisanje, ali Omer je spriječio i rekao:
„Nemojte ništa donositi jer ovoga čovjeka je savladala bolest i on bunca. Imate Kur’an i nama je dovoljna Božija knjiga.“
Neki su insistirati na Poslanikovim riječima, a neki su stali uz Omera.
U Poslanikovoj kući se digla galama.
Omerove pristalice su vriskom i galamom spriječile da se sprovede Poslanikova naredba.
Božiji poslanik se uznemirio i rekao:
„Ustajte i idite od mene jer poslaničke kuće nisu mjesto za prepiranja.“
Neki su rekli:
„Da ne donesemo pribor za pisanje?“
Poslanik je rekao:
Nakon ovih riječi neću ništa napisati. Samo ću oporučiti da se lijepo ophodite prema mome Ehli bejtu.
Kada su prisutni postali sigurni da Poslanik, s.a.v.a., neće napisati svoju oporuku napustili su Poslanikovu kuću.
Nakon toga je svi su shvatili da vlast neće lahko doći u ruke Zapovjednika vjernika.
Abbas, Poslanikov amidža, njegov sin Fadl zajedno sa Zapovjednikom vjernika i ostalim članovima Ehli bejta i dalje su ostali da sjede u Poslanikovoj kući zabrinuti za budućnost.
Oni su znali da istinski Poslanikov halifa nije niko drugi do Ali, a.s., ali sa druge strane su vidjeli neprestana zalaganja urotnika i sljedbenika Sekife, pa je Abbas upitao Poslanika:
„O Poslaniče Božiji, ako će hilafet pripasti nama pa obraduj nas tom viješću, a ako ćemo biti poraženi pa obavijesti na o tome.“
Poslanik se okrenuo prema Zapovjedniku vjernika i s namjerom da ga obavijesti rekao je:
„Vama će nakon mene biti nanesena nepravda.“
Na kraju tog dana nakon što su se ljudi razišli iz Poslanikove kuće Božiji poslanik je rekao Zapovjedniku vjernika da mu cilj pisanja tog pisma nije bio nikakav drugi osim da naglasi važnost sekalejna i oporuku za halifu kojeg je Bog odabrao, Imama Alija, a.s., i da to prisutni posvjedoče.[2]
Abdullah ibn Abbas, drugi sin Poslanikovog amidže Abbasa, koji prenosi navedeni događaj pri spomenu dana četvrtka bi se rasplakao i govorio:
„Četvrtak, kakav je dan bio četvrtak?“
On u nastavku kaže:
„Sva tragedija je bila u tome što su spriječili Poslanika da napiše oporuku.“
Ovaj događaj je toliko jasan da su tokom historije mnogi sunitski poznavaoci hadisa i historičari koji su prenijeli priču o peru i papiru ili izbacili halifino ime, ili priču prenijeli u pasivu, ili su izmijenili rečenicu koju je halifa izrekao u vezi Poslanika.
Zanimljivo je to da je Omer ibn Hattab dugo godina poslije kada se hilafet potpuno učvrstio, vrlo jasno rekao Abdullahu ibn Abbasu razlog zbog čega je to rekao.
„Poslanik je u svojoj bolesti htio da jasno i eksplicitno ukaže na Alija, ali ja sam ga iz ljubavi prema islamu i njegovom očuvanju spriječio da napiše oporuku.“
Usamina vojska je i dalje ostala na svom mjestu udaljena jedan farsah (nekoliko kilometara) od Medine.

[1] U Arabiji u to vrijeme se pisalo na kosti od devine plećke, kori stabla palme, ravnom kamenu i životinjskoj koži. Madžma’ul-bahrejn, sv. 5. str. 110.

[2] Kitabu Selim ibn Kajs, sv. 2, str. 658.