Ibadet i adet
Ibadet i adet
Psiholozi kažu da kada neko djelo postane navika za čovjeka u njemu se pojavljuju dva oprečna svojstva. Sve što se više povećava njegova uobičajenost i što ga čovjek više vježba, djelo se obavlja lakše i jednostavnije.
Sve što jedanom daktilografu navika da kuca postaje veća on brže i lakše obavlja svoj posao.
Međutim, sve što mu navika postaje veća pažnja i koncentracija mu postaje slabija i manja. Znači, smanjuje se kvalitet njegovog djela kao jednog djela koji je rezultat njegove volje i djela koje je obavljeno sa pažnjom. Postepeno ono prerasta u djelo koje se ne obavlja svojom voljom. To je svojstvo i karakteristika adeta odnosno navike.
Iz ovog nam biva jasno zašto je islam do te mjere posvetio pažnju namjeri ili nijetu djela. Time je želio da nam skrene pažnju na činjenicu da ibadet ne smije postati takav adet da se putem te uobičajenosti pretvori u neki prirodni posao i djelo koje nije produkt volje, razmišljanja i koje nema svoj cilj. Ne smije se, dakle, izgubiti pažnja na način da se ne shvati njegov cilj i da se pažnja zaustavi samo na njegovoj formi.
Ovo su stvari do kojih mi možemo doći samo kroz namaz koji je islam propisao. Tu shvatamo da su mnogi odgojni programi sprovodivi putem ovog oblika robovanja i u odjeći ovog ibadeta, ne uzimajući u obzir činjenicu da samo ovo djelo odgaja i stvara Božiju ljubav i duhovnost u čovjeku, a to je duh robovanja.
